LIKA 2022 – Tradicionalni obilazak ličkog ratišta
LIKA 2022 – TRADICIONALNI OBILAZAK LIČKOG BOJIŠTA Udruga 128.br HV »Sveti Vid« Rijeka svake godine u vrijeme obilježavanja dana ustrojavanja brigade organizira obilazak ličkog bojišta- mjesta na kojima je brigada provela Domovinski rat i mjesta stradanja i pogibija njenih pripadnika. Tako je bilo i 17.rujna ove godine. Po već ustaljenom redu najprije se obilazi Čanak, gdje su 10.prosinca 1991.godine poginuli: Franjo Matašić, Miljenko Benaš, Ivoslav Škaron, Zlatko Liker i Ivan Radica. Potom se ide do spomenika u Ibrešićima gdje su u četničkom napadu na naše položaje 19.01.1992.godine poginuli: Petar Horvat, Zvonimir Škerl, Nevenko Grbac i Samir Terzić. U Perušiću, gdje su tijekom Domovinskog rata položaje držale 1. i 3. bojna, položeni su vijenci i zapaljene svijeće na centralnom križu. Zatim put vodi do Gospića, do Đačkog doma gdje su za Badnjak 1991.godine poginuli: Bruno Colnar, Stjepan Klić, Pavao Putrić i Goran Šimac. Potom odlazak do Široke Kule i odavanje počasti poginulim civilima te obilazak grandioznog spomenika te polaganje vijenca i paljenje svijeća na Ljubovu. I na kraju put završava u Korenici sa polaganjem vijenca i pajenjem svijeće na mjestu gdje je po završetku VRO »OLUJA« 128.br HV uspostavila svoje ZM. Na svim mjestima pogibija zapaljene su svijeće i položeni vijenci. Ovaj put su nam se pridružile članice i članovi Udruga roditelja branitelja poginulih u Domovinskom ratu i Udruga udovica te pripadnici KN »Armada« Rijeka. Običaj je da svake godine domaćin Udruzi bude jedno od mjesta: Gospić, Perušić ili Korenica. Ovaj put je to bio Gospić koji je za pripadnike Udruge osigurao ručak. Obilazak ličkog ratišta ne bi bio moguć bez potpore Grada Rijeke koji je osigurao autobus i PGŽ koja tradicionalno osigurava vijence i svijeće.
Obilježavanje VRO Oluja u Rijeci 04.kolovoza 2022.godine – impresivna povorka ponosa i slave
https://www.youtube.com/watch?v=3-jSprrUPxE&t=18s Impresivno je izgledalo današnje centralno obilježavanje državnih praznika u čast VRO Oluja pod Pokroviteljstvom Ministarstva Hrvatskih branitelja. U proslavi, pored udruga ratnih postrojbi PGŽ, udruga proizišlih iz rata za neovisnost RH i Udruge Primorski Hrvat, sudjelovale su Povijesne hrvatske vojne postrojbe, glazbeni i scenski umjetnici. Središnji dio proslave započeo je svetom misom u crkvi Uznesenja Blažene Djevice Marije koju je vodio mons. Sanjin Francetić, da bi se točno u 20 sati krenulo s podizanjem hrvatske zastave na Kosi toranj. Zastavu su podigle članice Primorskog Hrvata uz glazbenu pratnju KUD-a Zametski koren, a paralelno je ispred Kosog tornja raširena golema navijačka zastava koja je bila i u Brazilu te u Rusiji za što su bili zaduženi članovi UHBDR-a Kastav. Istovremeno s Trga 128. brigade prema Mostu hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata simboličnim puštanjem golubova iz dječjih ruku krenula je Povorka ponosa i slave koju su činili Počasni zastavni vod ratnih postrojbi, braniteljske udruge i udruge proizašle iz Domovinskog rata, pripadnici 14 povijesnih hrvatskih vojnih postrojbi te Gradska glazba Trsat, dok su Prve riječke mažoretkinje nosile – 25-metarsku hrvatsku zastavu. Dvije kolone spojile su se na Jelačićevom trgu kako bi skupa prešle Most hrvatskih branitelja. Nakon odavanja počasti i paljenja svijeća kod Spomenka poginulim hrvatskim braniteljima, publiku je oduševio prelet aviona Krila Kvarnera i padobranski skokovi, da bi nakon toga pjevačica Nika Antolos, najavila glazbeni program u kojem su sudjelovali Karin Kuljanić, Duško Jeličić Dule i Dječji zbor Brezice dok je sve okončano topovskim pucnjima i simboličnim paljenjem 27 baklji na Trsatskoj gradini. Paralelno s riječkim programom održana ja manifestacija Oluja s Kvarnera na Krčkom mostu gdje su točno u 21 sat, 222 baklje obasjale su Krčki most i more pod njim u spomen na 222 stradala branitelja iz Primorsko-goranske županije, a sve su pratile stotine gledatelja na Vozu, brojnim brodicama pod mostom, kao i s kopnene strane mosta https://www.youtube.com/watch?v=z0-2lIETm6A
31. obljetnica “Krvavog Uskrsa”
Danas se obilježava 31. obljetnica redarstvene akcije “Plitvice” u kojoj je kao prva hrvatska žrtva u Domovinskom ratu poginuo policajac Josip Jović, zbog čega je akcija oslobađanja Plitvica od pobunjenih Srba nazvana “Krvavi Uskrs”. Kod spomen obilježja Josipu Joviću danas su u 11 sati na Plitvicama čitanjem prigodne povijesnice i polaganjem vijenaca predsjednik Republike Zoran Milanović i izaslanstva Hrvatskog sabora i Vlade te braniteljskih udruga obilježili 31. obljetnicu oružane akcije. Krajem ožujka 1991. nekoliko stotina pripadnika specijalne postrojbe MUP-a Rakitje, Antiterorističke jedinice Lučko i jedinice za posebne namjene Kumrovec krenulo je noć uoči Uskrsa prema Plitvičkim jezerima. U ranim jutarnjim satima 31. ožujka na glavnom pravcu kretanja, zapriječenog balvanima, kolonu vozila s hrvatskim specijalcima napali su teroristi samoproglašene tzv. SAO Krajine iz zasjede na glavnoj prometnici nedaleko plitvičkih hotela i pratećih objekata. Na kolonu je otvorena vatra iz okolne šume. U autobus pun hrvatskih redarstvenika uletjela je tromblonska mina, srećom, neizvučenog osigurača i nije eksplodirala. Pripadnici hrvatske policije ubrzano su izašli iz vozila, rasporedili se uz cestu i u šumi, uzvratili vatru u smjeru iz kojeg je na njih pucano te napredovali po dubokom snijegu i magli. Sukob je potrajao nekoliko sati, a pobunjenici su bili prisiljeni povlačiti se. Prema policijskim izvješćima, nakon uspješno provedene akcije Plitvice uhićeno je 29 srpskih ekstremista, a 18 ih je kazneno prijavljeno zbog oružane pobune. Iako je akcija u potpunosti uspjela i na Plitvicama je uspostavljen red, ostala je zapamćena po prvom poginulom hrvatskom redarstveniku, pripadniku Jedinice za posebne namjene Rakitje Josipu Joviću, a sedam pripadnika Specijalne policije je ranjeno. Prema riječima suboraca, Jović je bio u vrhu napadu prema zgradi pošte, a iako je nosio pancirni prsluk netko od terorista ga je pogodio u nezaštićeni dio tijela. Kola hitne pomoći stigla su u trenu, a nakon dužeg čekanja ukrcan je u sanitetski vojni helikopter još uvijek dajući znakove života, no preminuo je na putu do bolnice. Jović je posmrtno promaknut u čin bojnika i odlikovan visokim državnim odličjima. PLITVICE 1991-2022
30 godina od tragedije 128.br HV u Ibrešićima – napali su ih četnici u hrvatskim odorama, s hrvatskim grbom na kapi
Dana 19,siječnja 1992.godine, Srbi su s okupiranog dijela Like pokrenuli iznenadni pješački napad na položaje 128.br HV “Sveti Vid” Rijeka. Iako je početkom siječnja na snagu stupilo Sarajevsko primirje, ličko bojište bile je itekako aktivno. Zaseoci iznad Perušića, gdje su obrambeni položaji bili prilično razvučeni bili su posebno interesantni za četnike. Iznenadni pješački napad koji su srpske snage pokrenule 19. siječnja 1992. godine uspješno je odbijen, no za to je plaćena visoka cijena. Taj dan je ostao upamćen kao jedan od najcrnjih u ratnom putu 128.br HV „Sveti Vid“ Rijeka. Nakon što je u prosincu 1991.godine 2. bojna te brigade prošla teške borbe za Čanak ljudstvo se vraća u Rijeku i reorganizira a novi zapovjednik bojne početkom 1992.godine postaje Ivan Lerga. Lerga se početkom 1992. vraća sa bojnom od oko 300 ljudi na ličko ratište. Lerga, danas pričuvni bojnik HV i predsjednik Udruge 128.br HV “Sveti Vid” prisjeća se tih teških dana: Došli smo u Liku, zaselak Konjsko Brdo kraj Perušića 13.siječnja, na temperatutu od -20 stupnjeva. Dva dana kasnije dobio sam usmenu zapovjed od zapovjednika Đipala da postepeno uvedem dijelove postrojbe u ratna zbivanja, te da 25 vojnika sa zapovjednicima desetina preuzme položaj u Ibrišićima-Alivojvodići. Izdvojio sam 25 ljudi tako da među njima bude i novih i iskusnih vojnika. Jedan od tih vojnika bio je i Robert Grohovac koji se prisjetio dolaska u Ibrišiće i tragedije koja je ubrzo uslijedila, a u kojoj je za dlaku izbjegao smrt: Na položaj smo otišli u četvrtak 16. siječnja. Bili smo podijeljeni u dvije kuće. Imali smo kružnu obranu tri bunkera, odnosno tri položaja s kojih smo se branili. Dva dana prije napada netko nam je ušao u minsko polje, čuli smo vrištanje, onda nas je i mali transportni avion nadlijetao, a na sam dan napada 19. siječnja, Herman Sušnik iz 1. bojne došao nas je upozoriti da su s druge strane primijećene neobične aktivnosti, da je neprijatelju došla pomoć iz Srbije i da ih se previše viđa. Kad je Sušnik otišao s Ladom Nivom napali su nas. Zaokružili su nas, došli iza naših položaja šumom između Gostovače i Ibrišića. Doveo ih je jedan seoski vodič. U podne i pet minuta u sunčanu nedjelju 19. siječnja 1992., kad je bila smjena straže, napalo nas je dvadesetak. U našoj kući nas je bilo osam, tri su poginula, a 2005. umro je jedan koji je kod tog napada ostao invalid. U drugoj kući bila su dva poginula. Neprijatelj je došao iz naše pozadine, a na tom stražarskom mjestu je bio jedan čovjek koji nas je mislim sve spasio; njemu je dolazio ususret čovjek u hrvatskoj uniformi, sa šahovnicom na kapi, friško obrijan, a mi se nismo brijali četiri dana. To je našem bilo sumnjivo i kada je shvatio da je to neprijatelj otvorio je vatru. U tom trenutku dvojica četnika su skočila sa strane, zavikala ‘Slobo je pao!’ i odvukla ga. U tom trenutku je počelo sa svih strana pucati po nama. Našu kuću je pogodila zolja. Plafon je pao na nas. Prvi koji je izišao van bio je Miljenko Jurjević i njega su teško ranili, kolega Dragan je dobio gelere u nogu ali se uspio nekako izvući, a Škerla su dočekali rafalom kad je skočio kroz prozor. I nas četiri smo ostali u kući. Od bombi koje su bile bačene u kuću stvorila se rupa u podu kroz koju smo se spustili u podrum i iz tog podruma smo dvojica uspjeli pobjeći. Pobjegao sam kroz minsko polje i igrom slučaja ostao živ. Tragedija bi vjerojatno bila i veća da napadnutim vojnicima u pomoć nije skočio tenk iz sastava 118.brigade. Pripadnik 128.brigade HV Rijeka, Đani Tomičić bio je tada priključen tenkistima 118.brigade te je s tenkom prvi stigao na mjesto tragedije u pomoć napadnutim braniteljima. Ja sam bio u to vrijeme pripadnik 128.brigade i dragovoljno sam se prijavio da idem u tenk T-55 kao član posade. Naime s obzirom da sam rođen 1969.godine u Rijeci, služio sam redovni vojni rok u JNA kao zapovjednik tenka T-55 u Prištini na Kosovu. S obzirom da moja 128.brigada nije imala tenkove, u dogovoru sa svojim zapovjednikom, dragovoljno sam se priključio 118.brigadi. Tog 19.siječnja sjećam se bila je nedjelja i mi smo dobili uzbunu preko motorole i ja sam prvi stigao do tenka i upalio sam ga i pripremio. U roku od nekoliko minuta su stigli i ostali članovi posade i mi smo krenuli na jednu kotu koja se zove Veliki Čardak, Ondje smo iz tenka vidjeli borbu između srpskih snag i naše vojske. Bili smo udaljeni otprilike 2 kilometra i smo smo se sjurili prema Ibrišićima. Koliko smo uspjeli primjetiti srpske snage su se povukle jer vjerojatno nisu imale protutenkovsko naoružanje. Kada smo stigli ispred te dvije kuće i štale koja je gorilla u dvorištu je bio jedan vojnik koji je ležao na zmlji ali je davao znake života. Nakon nekoliko minuta mi smo izašli iz tenka i premotali teško ranjenog vojnika. Nakon toga sam ušao u kuću i tamo sam premotao isto tako ranjenog vojnika koji je dobio glelere u donji dio leđa. Ispred kuće nekih 30 metara ležao je taško ranjen Terzić koji je nažalost preminuo nakon nekoliko minuta. U podrumu te iste kuće bio je mrtav Horvat a ispred podruma je ležao mrtav Škerl. Na svom stražarskom mjestu je ležao mrtav Nevenko Grbac. U bunkeru iza druge kuće je ležao, mi smo mislili da je mrtav, prezime mislim da je Rak iz Grobnika, Njemu su ubacili bombu u rov i on je bio u nesvjesti od detonacije. Mislim da je on bio taj koji je prvi primjetio neprijatelja, ali se ta ekipa dobro pripremila je su sve žice od mina bile “precvikane” i nije mogao da aktivira protupješadijske mine. U tom šljiviku iza te kuće je bio i pripadnik 118.brigade Ivica Kolak također mrtav. Ja sam se zbog nečega vratio u tenk i primjetio skupinu neprijateljskih vojnika kod crkve Svete Trojice udaljene oko 3 km. O tome sam obavjestio zapovjednika tenka. U međuvremenu su stigle i “plave kacige” in a zahtjev zapovjednika tenka
30. MEMORIJALNI TURNIR ZVONIMIR ŠKERL I SJEĆANJE NA POGIBIJU ČETVORICE PRIPADNIKA 128.br HV „Sveti Vid“ RIJEKA
Prva ratna zima u Lici je svim pripadnicima 128.br HV „Sveti Vid“, ali i njihovim najbližima u Rijeci i okolici, ostala u pamćenju kao najhladnija (temperatura se spuštala i do -25 oC) ali i najtragičnija. Rijeka je bila pošteđena od ratnih razaranja ali je cijela riječka mladost bila u ratu a ove su pogibije donjele hladnoću i tugu i mnoge kuće. Četničkim napadom na položaje brigade u malom zaseoku Ibrešići iznad Perušića 19.siječnja 1992.godine završio je tragičan niz grupnih pogibija pripadnika 128.br HV koji je počeo 10.prosinca 1991. sa pogibijom četvorice te zarobljavanjem još petorice u Čanku, a nastavio se pogibijom četvorice u Đačkom domu na sam Badnjak 1991.godine. U napadu na Ibrešiće poginuli su: Horvat Petar 37 Zvonimir Škerl 30 Grbac Nevenko 29 Samir Terzić 23 Dvojica pripadnika 118.brigade Gospić koji se se našli u neposrednoj blizini pritekli su u pomoć i jedan od njih, Ivan Kolak zvani „Čvorak“ također je poginuo u toj akciji.
Na Mostu hrvatskih branitelja odano poštovanje i obilježen Dan međunarodnog priznanja Hrvatske
Ispred Udruge 128.br HV “Sveti Vid” Rijeka vijenac su položili i zapalili svijeću: Predsjednik Udruge Ivan Lerga, Valter Cvetan, Ivica Jakšić i Ante Štulić. Najbrojniji su na događanju bili branitelji s Grobnika, UHDDR Grobnišćine, u ime Grada vijenac je položio dogradonačelnik Goran Palčevski, županijsku je delegaciju predvodio Goran Petrc, pročelnik Ureda Županije u čijem je sastavu bio i Dinko Tamarut, čelnik županijskog SAB-a. Molitvu za Domovinu održao je policijski kapelan pat. Pavao Mokri, dok je “Lijepu našu” na trubi izveo Marinko Felker. Izvor: Novi List
30 godina od pobigije u Đačkom domu u Gospiću
24. 12. 2021. navršava se 30 godina od tragične pogibije četvorice pripadnika 128.br HV u Đačkom domu u Gospiću. Slava im.
30 godina od stradanja u Čanku
Tradicionalno obilježavanje stradanja pripadnika 128.brigade HV u Čanku 10.12.2021. godine u Svetištu Majke Božje Trsatske sa početkom u 18,30 sati. Svake godine 10.prosinca pripadnici 128.brigade HV „Sveti Vid“ Rijeka okupljaju se u Svetištu Majke Božje Trsatske da odaju počast pripadnicima brigade i ostalim braniteljima i civilima koji su stradali na taj dan 1991.godine u Čanku. Poginuli pripadnici 2.bojne 128.brigade HV: Benaš Miljenko Zlatko Liker Franjo Matašić Ivan Radica Škaron Ivoslav Zarobljeni pripadnici saniteta 2.bojne 128.br HV: Aldo Ivančić, Nikša Karamatić, Vlado Leoni, Ante Čargonja Ranko Srok SLAVA IM I HVALA Program obilježavanja 10.12.2021.godine: 18,30 Sveta misa za poginule pripadnike 128.brigade i sve branitelje Druženje i podjela zahvalnica sudionicima humanitarne izložbe u povodu 30.obljetnice 128.br HV PROČITAJTE JOŠ : EDI PRODAN Pokolj u Čanku: “U Rijeku su stizala imena…Tko je sljedeći?”
Udruga 128.brigade HV „Sveti Vid“ Rijeka i ove godine u koloni sjećanja u Škabrnji
Udruga 12.brigade HV „Sveti Vid“ Rijeka i ove je godine Dan sjećaja na žrtve Domovinskog rata i Dan sjećanje na žrtvu Vukovara i Škabrnje obilježila sudjelovanjem u koloni sjećanja u Škabrnji, položila cvijeće i zapalila svijeće te time odala počast i poštovanje žrtvama Škabrnje, Vukovara i svim žrtvama Domovinskog rata.
ŠKABRNJA 2021
Povodom obilježavanja Dana sjećanja na žrtve Domovinskog rata i Dana sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje, simboličnom kolonom sjećanja te polaganjem cvijeća i paljenjem svijeća i ove godine želimo odati počast i poštovanje žrtvama Škabrnje.
