ĆESTITAMO 29.OBLJETNICU VRO “BLJESAK”
Obilježena 33. obljetnica specijalne jedinice policije Rijeka – Ajkula
Obilježena 33. obljetnica specijalne jedinice policije Rijeka – Ajkula Rijeka, 8.travnja 2024. godine „Vi ste uzor našim mladima i pokazatelj da se za Hrvatsku vrijedi boriti, u njoj vrijedi ostati i živjeti. Primorsko-goranski kraj dao je toliko hrabrih junaka. Hrvatska vam to nikada neće zaboraviti!“ rekaoje potpredsjednik Vlade i ministar hrvatskih branitelja Tomo Medved Na današnji dan prije 33 godine prvi put je postrojena Specijalna jedinica policije Rijeka – Ajkula, a prigodnim programom obilježena je i 20. godišnjica osnutka Udruge specijalne policije iz Domovinskog rata koja okuplja pripadnike Ajkula. Na obilježavanju obljetnica s Ajkulama je bio potpredsjednik Vlade i ministar hrvatskih branitelja Tomo Medved, koji je na riječkom korzu otvorio izložbu fotografija pod nazivom “Ajkule s vama”. Riječ je o fotografijama koje svjedoče o ratnom putu hrabrih pripadnika te elitne postrojbe hrvatske policije, koji su prošli mnoga bojišta tijekom Domovinskog rata i dali veliki doprinos u vojno-redarstvenim akcijama i operacijama. Tim povodom na više lokacija u Rijeci položeni su vijenci i zapaljene svijeće u spomen na poginule pripadnike Ajkula, u svetištu Majke Božje na Trsatu služena je misa zadušnica za sve poginule hrvatske branitelje, a održana je i svečana akademija u Auli Ivana Pavla II. na Trsatu. Pored potpredsjednika Vlade i ministra hrvatskih branitelja Tome Medveda prigodnim govorima na svečanoj akademiji obratili su se i izaslanik potpredsjednika Vlade i ministra unutarnjih poslova, načelnik PU primorsko-goranske Hari Brnad, župan PGŽ-a Zlatko Komadina, gradonačelnici Rijeke i Bakra Marko Filipović i Tomislav Klarić, predsjednik USPDR Ajkula Perica Prpić i zapovjednik JSIP Rijeka Nenad Krasny, a održana je i videoprezentacija ratnog puta i djelovanja Ajkula. Izvor: Edi Prodan, 15. siječanj 2024. novilist.hr
IZVJEŠTAJNA SKUPŠTINA ZUDR PGŽ
IZVJEŠTAJNA SKUPŠTINA ZUDR PGŽ Početkom travnja 2024.godine održana je Izještajna skupština Zajednice udruga iz Domovinskog rata Primorsko goranske županije (ZUDR PGŽ). Nakon izvješća o radu i izvješća Nadzornog odbora te prezentiranja plana rada za 2024.godinu izabran je novi likvidator (Robert Barešić) i izglasan je prijedlog za proširenje stručnih poslova u Zajednici (administrator za opće poslove-Klaudio Vuković i admin. za socijalnu – Danijela Mihaljević).Također, usvojen je prijedlog za formiranje novih tijela Zajednice do slijedeće skupštine- formirano je Etičko povjerenstvo i Časni sud Zajednice. U drugom dijelu programa dodjeljene su zahvalnice i priznanja donatorima i održano je druženje uz prigodni domjenak i glazbeni nastup Vladimira Miklera. Od 16,30h u prostoriji je bila pripremljena humanitarno-prodajna izložba sa eksponatima ručne izrade na temu Uskrsa od Udruge roditelja poginulih branitelja iz Domovinskog rata.
IZBORNA SKUPŠTINA UDRUGE RATNIH VETERANA 128.br HV “Sveti Vid” Rijeka
POZIV NA IZBORNU SKUPŠTINU
Pozivamo sve članove Udruge na Izbornu skupštinu koja će se održati 22. ožujka 2024.godine u 18,00 sati u Stranačkom domu, Ciottina 19 Rijeka.
IVAN LERGA, ratni zapovjednik 2.bojne 128.br HV “Sveti Vid” i predsjednik Udruge ratnih veterana 128.brigade
IN MEMORIAM Ivan Lergaratni zapovjednik 2.bojne 128.br HV “Sveti Vid” i predsjednik Udruge ratnih veterana 128.br HV Rano ujutro, 21.veljače 2024.godine iznenada nas je napustio Ivan Lerga, profesor u mirovini, pričuvni bojnik HV i ratni zapovjednik 2.bojne 128.brigade te aktualni predsjednik Udruge 128.brigade HV. Poznati riječki novinar Edi Prodan koji je i sam aktivno pratio Domovinski rat od samog početka, ovako je opisao Ivana Lergu: Jesam, zadovoljan sam današnjim okupljanjem, zadovoljan sam i dobivanjem prostora za ZUDR PGŽ. Ali… referiram se na obećanja koja smo dobili od čelnih ljudi Grada Rijeke kako ću prije nego odem s ovog svijeta doživjeti i otvaranje Doma hrvatskih branitelja Rijeka. Uistinu mislim da nije primjereno da takve objekte posjeduju i mnogo manje sredine, ne i Rijeka, treći po veličini grad u Hrvatskoj. Istaknuo je to Ivana Lerge, predsjednika Udruge 128 brigade Sveti Vid 15. siječnja ove godine. Na veliku žalost ne samo braniteljske populacije nego i svih ljudi koju su ga poznavali bio je to njegovo zadnje obraćanje javnosti. Pričuvni bojnik, ali i jedan od istinskih pionira informatizacije riječkog prostora, kao profesor informatike bio je jedan od ključnih ljudi osnutka i razvoja ERC-a Riječke banke, Ivan Lerga preminuo je, iznenada, 21. veljače 2024. godine. Bio je veteranski aktivan doslovno sve do zadnjeg dana života, večer prije odlaska s ovozemaljskih prostora bio je na dogovorima u Zajednici udruga Domovinskog rata PGŽ, kojoj se, u cilju jačanja veteranskih udruga i lakšeg ostvarivanja braniteljskih prava, priključila i udruga 128 brigade koju je on godinama vodio. Profesora Lergu, jer od izgleda preko profinjenih manira, načitanosti, spremnosti na razumijevanje svih ljudi pa i onih s kojima nije dijelio mišljenja, i istinski visoke razine tolerancije bio je Lerga baš pravi profesor, poznavali smo se, kako nam se činilo za nedavnih susreta, oduvijek. Nije bilo baš oduvijek, ali jeste od 1991. godine kad se nesebično stavio na raspolaganje kako bi se ustrojila 128. brigada, baš kao što je od prvih dana bio s njom na ličkom ratištu. Štoviše bio je zapovjednik 2. bojne što je bila iznimno odgovorna funkcija. Tim više jer 128 brigada je na potezu dugom 50 kilometra što je zatvarao prostor od Ramljana pa sve do okupiranog medačkog prostora morala sačuvati slobodu tog dijela Like. Područje ekstremno teško za čuvanje, no časnički sustav čiji je jako važni dio bio i Lerga itekako je znao ne samo kako postaviti obranu, nego i kako psihološki i motivacijski djelovati na ljude. Kroz 128. brigadu prošlo ih je desetak tisuća, a iako je većina od njih je časno i spremo odgovorila na mobilizacijski poziv, ni o ratu ni o ratovanju baš ništa više od toga nije znala. Ali znao je profesor Lerga, jako je dobro znao kao stvoriti povjerenje i smionost, kako od “običnih ljudi” stvoriti itekako spremne i motivirane branitelje, na kraju i osloboditelje, pobjednike Domovinskog rata. Profesor Lerga je ispred i iznad svega stavljao brigu o ljudima. S obzirom na tragična stradanja pripadnika 128. brigade, silno je vodio brigu o njihovim obiteljima, o djeci koja su ostala bez očeva, često i na egzistencijalnom minimumu. Upravo stoga, koliko god bilo neobično, već je sredinom 1992. inicirao osnivanje Udruge branitelja 128 brigade. Stvorio je veteransku udrugu, a da sama brigada nije proslavila ni prvi rođendan. Zbog čega? Inteligentni i pavdoljubivi profesor želio je pomoći u školovanju djece poginulih branitelja, a jedina zakonska mogućnost bila je financiranje putem navedene udruge. Za Ivana Lergu nije bilo nepremostivih prepreka, uostalom pokazao je to i kao časnik tijekom Domovinskog rata kojeg je, koliko god turobno sve zajedno djelovalo tog surovog i tužnog ličkog prosinca 1991., kao i prvih mjeseci 1992. godine, pobjednički okončao. I je, baš kao i na ovogodišnjoj svečanosti povodom dana priznanja Republike Hrvatske, ujedno i dana ZUDR PGŽ, znao je iskazivati gorčinu ne statusom nego odnosom prema banitelja koje su formirale neke od političkih skupina i medija. Nije nikako mogao shvatiti, kao izraziti intelektualac, domoljub, kao odgovorna i nadasve tolerantna osoba, zbog čega dio javnosti branitelje definira na jedan potpuno neciviizirani način. Jer on je u ratu, kao čelnik veteranske udruge i u miru, na silno teško i krajnje negostoljubivo ratište poveo ljude, različitih profesija, vjera i nacija, koji su svima, pa tako i onima koji stvaraju odium prema braniteljima, osigurali slobodu, mir, prosperitet na kraju i pripadnost željenim europskim asocijacijama najviših demokratskih standarda. Na žalost, otišao je Ivan Lerga. Otišao je profesor Lerga, otišao je hrabri ratnik i istinski časni časnik. Otišao je, a Dom hrvatskih branitelja Rijeka se nije otvorio. Bojimo se, jer branitelja Lerginih ljudskih kvaliteta i ustrajnosti sve je manje, kako ga dočekati nitko i neće. Na žalost, društvo smo nihilizma, društvo smo koje ne cijeni one koji su 1991. godine bili spremni založiti svoj život za našu slobodu. Za naša demokratska prava, kao i slobodu biti onakvima kakvim uistinu želimo biti. Lerga je volio i pokušao razumjeti sve ljude. Pa i one koji su o njemu i braniteljima imali krajnje uvredljive stavove. Hvala na svemu, na zalaganju za slobodu uvijek i u svakom smislu. Obitelji istinskog gospodina, profesora Lerge, svim suborcima i svim ljudima koji su ga cijenili iskrena sućut. Izvor: tekst Edi Prodan, fotografija arhiv 128.br HV Sahrana pok.Ivana Lerge u ponedjeljak 26.02.2024. u Aleji hrvatskih branitelja, na Gradskom groblju Drenova .
POLO PHOTO: FOTO ALBUM “POTKRAJ ZIME”
POTKRAJ ZIME
SJEĆANJE NA POGINULE NA PERUŠIĆKOJ KOSI U VELJAČI 1992.GODINE
SJEĆANJE NA POGINULE NA PERUŠIĆKOJ KOSI U VELJAČI 1992.GODINE Napad na Ibrešiće (Alivojvodiće) desio se u nedjelju, 19.siječnja 1992.godine oko podna. Hrvatski vojnici su, bez obzira na dobro organiziranu obranu, bili potpuno iznenađeni i pretrpjeli velike gubitke. Poginuli su 4 pripadnika bojne: Nevenko Grbac, Petar Horvat, Zvonimir Škerl i Samir Terzić, kao i pripadnik 118. brigade Gospić Ivica Kolak iz skupnine koja im je pritekla u pomoć. Dvojica su teško ranjena i više je lakše ozlijeđenih. Očito je bilo da je napad pomno pripreman-kratko je trajao i bio je žestok a prema načinu na koji je izveden za pretpostaviti je da ga je izvela postrojba koja je dovedena sa strane, dobro uvježbana i namjenjena za ovakva djelovanja. Tijekom 19.siječnja skupina pripadnika Udruge 128.br HV “Sveti Vid” Rijeka, na čelu sa predsjednikom Udruge Ivanom Lergom, obišla je grobove poginulih pripadnika brigade, pomolila se i zapalila svijeće.
Obilježeni 32. Dan međunarodnog priznanja RH i 1. Dan ZUDR-PGŽ-a
U Rijeci svečano obilježen Dan međunarodnog priznanja Republike Hrvatske Rijeka, 15.siječnja 2024. godine S obzirom na to da je današnji spomendan ujedno i Dan ZUDR-PGŽ-a, sa zadovoljstvom ističem kako naš projekt okrupnjavanja i funkcionalnijeg ustrojstva zajednice odlično napreduje, te da nam se danas pridružuju Udruga 128. brigade Sveti Vid i Udruga hrvatskih branitelja Domovinskog rata – Bakar RIJEKA – Kako se ne bih sjećala tog dana. Iako su prošle velike 32 godine, tada, 15. siječnja 1992. godine, kad je Hrvatska međunarodno priznata, bila sam učenica drugog razreda Prve sušačke hrvatske gimnazije, dok je tata kao branitelj bio u Lici. Silno sam ponosna na to vrijeme, na ulogu mog oca u Domovinskom ratu, na sve vas branitelje, ali sjećam se i s kolikim smo strahom doživljavali zvonjavu telefona: jako smo se bojali da nam s druge strane ne stiže loša vijest. Danas, zahvaljujući svima vama, živimo u slobodnoj i nezavisnoj zemlji, živimo sretnim životom i na tome vam od srca zahvaljujem. Iznimno emotivno i s velikim odobravanjem prepune dvorane Zajednice udruga Domovinskog rata Primorsko-goranske županije koja se odnedavno nalazi u riječkoj Cottinoj ulici prisutnima se obratila Ermina Duraj, nova pročelnica UO-a za poslove župana i Županijske skupštine. Razlog okupljanja koji je točno u podne započeo polaganjem vijenaca na Mostu hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata bilo je središnje županijsko okupljanje u povodu obilježavanja 32. Dana međunarodnog priznanja Republike Hrvatske, ali i prvog Dana Zajednice udruga Domovinskog rata PGŽ-a. Dan velikog priznanja – Da dan naše udruge bude upravo Dan priznanja, odlučili smo se iz nekoliko razloga. Prvi je onaj da nam je taj dan, svima nama koji smo se tada nalazili u jako teškoj situaciji obrane domovine, bio razlog za veliko veselje, potvrda da ono što činimo prepoznaje i čitav svijet. Drugi je razlog taj da je 1998. godine na taj dan došlo i do konačnog teritorijalnog zaokruženja Hrvatske, da je tog dana došlo do mirne reintegracije hrvatskog Podunavlja, da je Hrvatska šest godina nakon što je priznata postala i u cijelosti slobodna, naglasio je na svečanosti Marinko Žuža, predsjednik ZUDR-PGŽ-a. Obljetnici Međunarodnog priznanja Hrvatske, te prvi put obilježavanju Dana ZUDR-PGŽ-a u novom sjedištu u Ciottinoj prisustvovali su izaslanik potpredsjednika Vlade i ministra hrvatskih branitelja Ante Zelić iz Ministarstva hrvatskih branitelja, voditeljica područne jedinica Rijeka Ministarstva hrvatskih branitelja Sanda Ivanković, predstavnik Ministarstva obrane iz područnog odjela za poslove obrane Rijeka Darko Bijelić, već istaknuta izaslanica župana PGŽ-a Ermina Duraj sa suradnicima, izaslanica gradonačelnika Rijeke Karla Mušković, načelnik PU primorsko-goranske Hari Brnad, dekan Prvostolnog dekanata katoličke crkve vlč. Sanjin Francetić, kao i ravnatelj Lučke uprave Denis Vukorepa, predstavnici Državne intervencijske postrojbe civilne zaštite, riječkog gospodarstva, Prve sušačke hrvatske gimnazije i KN-a Armada Rijeka. Zahvalnice i priznanja – S obzirom da je današnji spomendan ujedno i Dan ZUDR-PGŽ-a, sa zadovoljstvom ističem kako naš projekt okrupnjavanja i funkcionalnijeg ustrojstva zajednice odlično napreduje te kako nam se upravo danas pridružuju Udruga 128. brigade Sveti Vid i Udruga hrvatskih branitelja Domovinskog rata – Bakar tako da sad imamo 900 članova, dodao je Žuža. Na svečanosti su dodijeljene i brojne zahvalnice te priznanja. Dopredsjednik ZUDR-PGŽ-a Željko Petrcol uručio je priznanja Anti Zeliću, Darku Bijeliću, Martini Koturić, Karli Mušković, Hariju Brnadu te Siniši Badovincu. Marija Kovač je pak uručila prigodne darove donatorima – Zvonimiru Matiću, predstavniku Jadrolinije, Ranku Dujmoviću, predsjedniku Uprave Dezinsekcije, Josipu Ostrogoviću, članu Uprave ACI-ja, Denisu Vukorepi, ravnatelju Lučke uprave Rijeka, Mili Periću iz AK Rijeka, dok je Robert Barešić, tajnik ZUDR-PGŽ-a predao zahvalnice neposrednim sudionicima u organizaciji važnih obljetnica iz Domovinskog rata u gradu Rijeci – profesoru povijesti Jakši Mlačiću iz Prve sušačke hrvatske gimnazije te Leu Dervišiju, predsjedniku KN-a Armada. Na kraju, kao najsvečaniji dio okupljanja podijeljene su godišnje nagrade sposobnim i vrijednim članovima koji su zaslužili pohvale za svoje znanje, volju, uloženi trud i vrijeme. To su Udruga Vrijedne majčine ruke URPBDR-PGŽ-a, Kuglačka ženska ekipa Prijateljstvo UUHBDR-PGŽ-a, Ivica Kardum te Alen Pleša iz USPDR-a Ajkula, Nikica Maravić iz UHBDDR-PGŽ-a, kao i Robert Baffio – UHDDR Grobnišćine te Željko Belavić – UHBDR Kastav kojima je pohvale uručila Irena Kačić, predsjednica Udovica hrvatskih branitelja Domovinskog rata PGŽ-a. Povjesnicu u povodu Dana priznanja pročitala je Marija Kovač, predsjednica URPBDR-PGŽ-a, dok je niz prigodnih glazbenih brojeva izveo Vladimir Mikler. Irena Kačić, Igor Kardum i Marinko Žuža Ivica i Igor Kardum Prigodom dodjele godišnjih nagrada, dogodila se i zanimljiva poveznica. Nagrađeni Ivica Kardum, pripadnik USPDR-a Ajkula koji je kao član te postrojbe Domovinski rat proveo na najtežim ratištima i u svim oslobodilačkim akcijama od prve do zadnje sekunde, nije mogao doći na svečanost jer se nalazi na rehabilitacijskom oporavku u Veteranskom centru Petrinja. Priznanje je primio njegov sin Igor koji je pak svega nekoliko sati nakon razornog potresa u Petrinji, kao član Armade, došao u pomoć stradalnicima toga kraja te na glinskom području odradio najteže poslove prve sanacije i spašavanja ljudi i imovine. Očigledno, karakter nesebičnog davanja za dobrobit zajednice je kod porodice Kardum dio – genetskog nasljeđa, kao i kulture odgoja i odrastanja. Ivan Lerga, predsjednik Udruge 128 brigade Sveti Vid Dom hrvatskih branitelja Rijeka Jedno od najzanimljivijih obraćanja skupu u Ciottinoj bilo je i ono Ivana Lerge, predsjednika Udruge 128 brigade Sveti Vid. – Jesam, zadovoljan sam današnjim okupljanjem, zadovoljan sam i dobivanjem prostora za ZUDR. Ali… Referiram se na obećanja koja smo dobili od gradonačelnika Rijeke Marka Filipovića, kako ću prije nego odem s ovog svijeta doživjeti i otvaranje Doma hrvatskih branitelja Rijeka. Uistinu mislim da nije primjereno da takve objekte posjeduju i mnogo manje sredine, ali ne i Rijeka, treći po veličini grad u Hrvatskoj, naglasio je Lerga, za što je dobio dugotrajni pljesak okupljenih. U pravu je i samo zbog činjenice da je Rijeka jedan od najvećih hrvatskih gradova i sredina koja je dala jednu od najvećih braniteljskih populacija u državi. Kako je istaknuo i Žuža, ZUDR će uskoro prijeći broj od tisuću članova čije su potrebe za organiziranjem i brojnim aktivnostima daleko veće od »kvadrata« koji su im danas namijenjeni. Izvor: Edi Prodan, 15. siječanj 2024. novilist.hr
15. siječnja – Dan međunarodnog priznanja Republike Hrvatske i Dan mirne reintegracije hrvatskog Podunavlja
15. siječnja – Dan međunarodnog priznanja Republike Hrvatske i Dan mirne reintegracije hrvatskog Podunavlja Spomendan Dan međunarodnog priznanja Republike Hrvatske i Dan mirne reintegracije hrvatskog Podunavlja dan je kojim se ukazuje na dva važna datuma iz povijesti suvremene hrvatske državnosti. Dan međunarodnog priznanja RH potvrda je državnosti i ostvarivanja pune afirmacije hrvatske države u okviru međunarodne zajednice, a Dan mirne reintegracije hrvatskog Podunavlja jest spomen na dan kada je završio proces mirne reintegracije hrvatskog Podunavlja u ustavnopravni poredak Republike Hrvatske, čime su stvoreni uvjeti za mirnodopski život, rad i razvoj na području cijele države. Dana 15. siječnja 1992. godine sve zemlje članice tadašnje Europske zajednice (EZ) priznale su Republiku Hrvatsku kao suverenu i samostalnu državu: Irska, Belgija, Danska, Francuska, Grčka, Italija, Luksemburg, Nizozemska, Njemačka, Portugal, Španjolska i Ujedinjena Kraljevina. Ovim državama istoga dana istom odlukom pridružile su se Austrija, Bugarska, Kanada, Mađarska, Malta, Poljska i Švicarska. Prve zemlje koje su od 26. lipnja do 14. prosinca 1991. priznale Republiku Hrvatsku kao samostalnu i suverenu državu bile su zemlje koje i same tada nisu bile međunarodno priznate – Slovenija, Litva, Ukrajina i Letonija. Prva međunarodno priznata država koja je priznala Hrvatsku bio je Island koji je ovu odluku donio 19. prosinca 1991., kada i Njemačka, ali je odluka Njemačke stupila na snagu 15. siječnja – danom priznanja i ostalih članica EZ-a. Međunarodno priznanje Hrvatske i prije Europske zajednice objavila je Estonija 31. prosinca 1991., Sveta Stolica 13. siječnja 1992., a San Marino 14. siječnja 1992. Nakon zemalja Europske zajednice priznanje Hrvatske objavile su, među ostalima i sljedeće države: Argentina 16. siječnja, Turska 6. veljače, Ruska Federacija 17. veljače, Iran 15. ožujka, Japan 17. ožujka, SAD 7. travnja, Kina 27. travnja, Indija 11. svibnja, Indonezija 16. svibnja 1992. Predsjednik Republike Hrvatske 21. svibnja 1992. donio je odluke o osnivanju hrvatskih veleposlanstava u inozemstvu i to u Beču, Bonnu i Rimu. No, i prije međunarodnoga priznanja Hrvatska je i prije donošenja Ustavne odluke o suverenosti i samostalnosti od 25. lipnja 1991. godine počela otvarati svoja predstavništva na temelju odluke predsjednika RH u kojoj je istaknuto da se predstavništva osnivaju „radi promicanja interesa Republike Hrvatske, uspostavljanja i učvršćivanja njezinog državnog suvereniteta i međunarodnog subjektiviteta“ (NN br. 21/1991). Ta su predstavništva osnivana 1991. u Stuttgartu, Münchenu, Bruxellesu, Parizu, Tokiju, Washingtonu, Rimu i Londonu. Kruna međunarodnoga priznanja Republike Hrvatske bio je njezin primitak u Ujedinjene narode 22. svibnja 1992. Međunarodno priznanje Republike Hrvatske uslijedilo je nakon ključnih događaja i odluka: donošenja Ustava Republike Hrvatske 22. prosinca 1990., referendumske odluke o suverenosti i samostalnosti Republike Hrvatske od 19. svibnja 1991. koja je u Saboru Republike Hrvatske pretočena u Ustavnu odluku o samostalnosti i suverenosti Republike Hrvatske te u Deklaraciju o proglašenju suverene i samostalne Republike Hrvatske od 25. lipnja 1991., Sporazuma saborskih stranaka o Vladi demokratskog jedinstva od 2. kolovoza 1991., Odluke o raskidanju državnopravnih veza Republike Hrvatske sa SFRJ, Zaključaka o agresiji na Republiku Hrvatsku od 8. listopada 1991. te drugih. Od međunarodnoga priznanja do danas Republika Hrvatska održava diplomatske odnose s većinom međunarodno priznatih zemalja svijeta. Otada je Hrvatska postala aktivnom članicom mnogih europskih i svjetskih tijela, međunarodnih procesa i inicijativa. U članstvo Vijeća Europe primljena je 6. studenoga 1996., članicom NATO saveza postala je 1. travnja 2009., a 28. članicom Europske unije postala je 1. srpnja 2013. godine Danom mirne reintegracije hrvatskoga Podunavlja Hrvatska se prisjeća 15. siječnja 1998. godine kada je dovršen proces povratka okupiranih područja istočne Slavonije, Baranje i zapadnog Srijema u ustavno-pravni poredak Republike Hrvatske. Razdoblje mirne reintegracije, za čije je provođenje Vijeće sigurnosti UN-a uspostavilo posebnu Prijelaznu upravu UN-a u istočnoj Slavoniji (UN Transitional Authority in Eastern Slavonia, UNTAES), započelo je 15. siječnja 1996., a završilo 15. siječnja 1998. Izvor: sabor.hr
