MEMORIJALNA ŠAHOVSKA SIMULTANKA- SJEĆANJE NA MILANA BALENA I MILOJICU IVKOVIĆA
SJEĆANJE NA POGINULE PRIPADNIKE 128.br HV “Sveti Vid” Rijeka MILAN BALEN I MILOJICA IVKOVIĆ Odavanje počasti Milanu Balenu na groblju Kostrena, 04.05.2024. Memorijalna šahovska simultanka u Kostreni povodom obilje#avanja 30. obljetnice pogibije Milana Balena. Kostrena, 04.05.2024.
ĆESTITAMO 29.OBLJETNICU VRO “BLJESAK”
Obilježena 33. obljetnica specijalne jedinice policije Rijeka – Ajkula
Obilježena 33. obljetnica specijalne jedinice policije Rijeka – Ajkula Rijeka, 8.travnja 2024. godine „Vi ste uzor našim mladima i pokazatelj da se za Hrvatsku vrijedi boriti, u njoj vrijedi ostati i živjeti. Primorsko-goranski kraj dao je toliko hrabrih junaka. Hrvatska vam to nikada neće zaboraviti!“ rekaoje potpredsjednik Vlade i ministar hrvatskih branitelja Tomo Medved Na današnji dan prije 33 godine prvi put je postrojena Specijalna jedinica policije Rijeka – Ajkula, a prigodnim programom obilježena je i 20. godišnjica osnutka Udruge specijalne policije iz Domovinskog rata koja okuplja pripadnike Ajkula. Na obilježavanju obljetnica s Ajkulama je bio potpredsjednik Vlade i ministar hrvatskih branitelja Tomo Medved, koji je na riječkom korzu otvorio izložbu fotografija pod nazivom “Ajkule s vama”. Riječ je o fotografijama koje svjedoče o ratnom putu hrabrih pripadnika te elitne postrojbe hrvatske policije, koji su prošli mnoga bojišta tijekom Domovinskog rata i dali veliki doprinos u vojno-redarstvenim akcijama i operacijama. Tim povodom na više lokacija u Rijeci položeni su vijenci i zapaljene svijeće u spomen na poginule pripadnike Ajkula, u svetištu Majke Božje na Trsatu služena je misa zadušnica za sve poginule hrvatske branitelje, a održana je i svečana akademija u Auli Ivana Pavla II. na Trsatu. Pored potpredsjednika Vlade i ministra hrvatskih branitelja Tome Medveda prigodnim govorima na svečanoj akademiji obratili su se i izaslanik potpredsjednika Vlade i ministra unutarnjih poslova, načelnik PU primorsko-goranske Hari Brnad, župan PGŽ-a Zlatko Komadina, gradonačelnici Rijeke i Bakra Marko Filipović i Tomislav Klarić, predsjednik USPDR Ajkula Perica Prpić i zapovjednik JSIP Rijeka Nenad Krasny, a održana je i videoprezentacija ratnog puta i djelovanja Ajkula. Izvor: Edi Prodan, 15. siječanj 2024. novilist.hr
SJEĆANJE NA POGINULE NA PERUŠIĆKOJ KOSI U VELJAČI 1992.GODINE
SJEĆANJE NA POGINULE NA PERUŠIĆKOJ KOSI U VELJAČI 1992.GODINE Napad na Ibrešiće (Alivojvodiće) desio se u nedjelju, 19.siječnja 1992.godine oko podna. Hrvatski vojnici su, bez obzira na dobro organiziranu obranu, bili potpuno iznenađeni i pretrpjeli velike gubitke. Poginuli su 4 pripadnika bojne: Nevenko Grbac, Petar Horvat, Zvonimir Škerl i Samir Terzić, kao i pripadnik 118. brigade Gospić Ivica Kolak iz skupnine koja im je pritekla u pomoć. Dvojica su teško ranjena i više je lakše ozlijeđenih. Očito je bilo da je napad pomno pripreman-kratko je trajao i bio je žestok a prema načinu na koji je izveden za pretpostaviti je da ga je izvela postrojba koja je dovedena sa strane, dobro uvježbana i namjenjena za ovakva djelovanja. Tijekom 19.siječnja skupina pripadnika Udruge 128.br HV “Sveti Vid” Rijeka, na čelu sa predsjednikom Udruge Ivanom Lergom, obišla je grobove poginulih pripadnika brigade, pomolila se i zapalila svijeće.
Obilježeni 32. Dan međunarodnog priznanja RH i 1. Dan ZUDR-PGŽ-a
U Rijeci svečano obilježen Dan međunarodnog priznanja Republike Hrvatske Rijeka, 15.siječnja 2024. godine S obzirom na to da je današnji spomendan ujedno i Dan ZUDR-PGŽ-a, sa zadovoljstvom ističem kako naš projekt okrupnjavanja i funkcionalnijeg ustrojstva zajednice odlično napreduje, te da nam se danas pridružuju Udruga 128. brigade Sveti Vid i Udruga hrvatskih branitelja Domovinskog rata – Bakar RIJEKA – Kako se ne bih sjećala tog dana. Iako su prošle velike 32 godine, tada, 15. siječnja 1992. godine, kad je Hrvatska međunarodno priznata, bila sam učenica drugog razreda Prve sušačke hrvatske gimnazije, dok je tata kao branitelj bio u Lici. Silno sam ponosna na to vrijeme, na ulogu mog oca u Domovinskom ratu, na sve vas branitelje, ali sjećam se i s kolikim smo strahom doživljavali zvonjavu telefona: jako smo se bojali da nam s druge strane ne stiže loša vijest. Danas, zahvaljujući svima vama, živimo u slobodnoj i nezavisnoj zemlji, živimo sretnim životom i na tome vam od srca zahvaljujem. Iznimno emotivno i s velikim odobravanjem prepune dvorane Zajednice udruga Domovinskog rata Primorsko-goranske županije koja se odnedavno nalazi u riječkoj Cottinoj ulici prisutnima se obratila Ermina Duraj, nova pročelnica UO-a za poslove župana i Županijske skupštine. Razlog okupljanja koji je točno u podne započeo polaganjem vijenaca na Mostu hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata bilo je središnje županijsko okupljanje u povodu obilježavanja 32. Dana međunarodnog priznanja Republike Hrvatske, ali i prvog Dana Zajednice udruga Domovinskog rata PGŽ-a. Dan velikog priznanja – Da dan naše udruge bude upravo Dan priznanja, odlučili smo se iz nekoliko razloga. Prvi je onaj da nam je taj dan, svima nama koji smo se tada nalazili u jako teškoj situaciji obrane domovine, bio razlog za veliko veselje, potvrda da ono što činimo prepoznaje i čitav svijet. Drugi je razlog taj da je 1998. godine na taj dan došlo i do konačnog teritorijalnog zaokruženja Hrvatske, da je tog dana došlo do mirne reintegracije hrvatskog Podunavlja, da je Hrvatska šest godina nakon što je priznata postala i u cijelosti slobodna, naglasio je na svečanosti Marinko Žuža, predsjednik ZUDR-PGŽ-a. Obljetnici Međunarodnog priznanja Hrvatske, te prvi put obilježavanju Dana ZUDR-PGŽ-a u novom sjedištu u Ciottinoj prisustvovali su izaslanik potpredsjednika Vlade i ministra hrvatskih branitelja Ante Zelić iz Ministarstva hrvatskih branitelja, voditeljica područne jedinica Rijeka Ministarstva hrvatskih branitelja Sanda Ivanković, predstavnik Ministarstva obrane iz područnog odjela za poslove obrane Rijeka Darko Bijelić, već istaknuta izaslanica župana PGŽ-a Ermina Duraj sa suradnicima, izaslanica gradonačelnika Rijeke Karla Mušković, načelnik PU primorsko-goranske Hari Brnad, dekan Prvostolnog dekanata katoličke crkve vlč. Sanjin Francetić, kao i ravnatelj Lučke uprave Denis Vukorepa, predstavnici Državne intervencijske postrojbe civilne zaštite, riječkog gospodarstva, Prve sušačke hrvatske gimnazije i KN-a Armada Rijeka. Zahvalnice i priznanja – S obzirom da je današnji spomendan ujedno i Dan ZUDR-PGŽ-a, sa zadovoljstvom ističem kako naš projekt okrupnjavanja i funkcionalnijeg ustrojstva zajednice odlično napreduje te kako nam se upravo danas pridružuju Udruga 128. brigade Sveti Vid i Udruga hrvatskih branitelja Domovinskog rata – Bakar tako da sad imamo 900 članova, dodao je Žuža. Na svečanosti su dodijeljene i brojne zahvalnice te priznanja. Dopredsjednik ZUDR-PGŽ-a Željko Petrcol uručio je priznanja Anti Zeliću, Darku Bijeliću, Martini Koturić, Karli Mušković, Hariju Brnadu te Siniši Badovincu. Marija Kovač je pak uručila prigodne darove donatorima – Zvonimiru Matiću, predstavniku Jadrolinije, Ranku Dujmoviću, predsjedniku Uprave Dezinsekcije, Josipu Ostrogoviću, članu Uprave ACI-ja, Denisu Vukorepi, ravnatelju Lučke uprave Rijeka, Mili Periću iz AK Rijeka, dok je Robert Barešić, tajnik ZUDR-PGŽ-a predao zahvalnice neposrednim sudionicima u organizaciji važnih obljetnica iz Domovinskog rata u gradu Rijeci – profesoru povijesti Jakši Mlačiću iz Prve sušačke hrvatske gimnazije te Leu Dervišiju, predsjedniku KN-a Armada. Na kraju, kao najsvečaniji dio okupljanja podijeljene su godišnje nagrade sposobnim i vrijednim članovima koji su zaslužili pohvale za svoje znanje, volju, uloženi trud i vrijeme. To su Udruga Vrijedne majčine ruke URPBDR-PGŽ-a, Kuglačka ženska ekipa Prijateljstvo UUHBDR-PGŽ-a, Ivica Kardum te Alen Pleša iz USPDR-a Ajkula, Nikica Maravić iz UHBDDR-PGŽ-a, kao i Robert Baffio – UHDDR Grobnišćine te Željko Belavić – UHBDR Kastav kojima je pohvale uručila Irena Kačić, predsjednica Udovica hrvatskih branitelja Domovinskog rata PGŽ-a. Povjesnicu u povodu Dana priznanja pročitala je Marija Kovač, predsjednica URPBDR-PGŽ-a, dok je niz prigodnih glazbenih brojeva izveo Vladimir Mikler. Irena Kačić, Igor Kardum i Marinko Žuža Ivica i Igor Kardum Prigodom dodjele godišnjih nagrada, dogodila se i zanimljiva poveznica. Nagrađeni Ivica Kardum, pripadnik USPDR-a Ajkula koji je kao član te postrojbe Domovinski rat proveo na najtežim ratištima i u svim oslobodilačkim akcijama od prve do zadnje sekunde, nije mogao doći na svečanost jer se nalazi na rehabilitacijskom oporavku u Veteranskom centru Petrinja. Priznanje je primio njegov sin Igor koji je pak svega nekoliko sati nakon razornog potresa u Petrinji, kao član Armade, došao u pomoć stradalnicima toga kraja te na glinskom području odradio najteže poslove prve sanacije i spašavanja ljudi i imovine. Očigledno, karakter nesebičnog davanja za dobrobit zajednice je kod porodice Kardum dio – genetskog nasljeđa, kao i kulture odgoja i odrastanja. Ivan Lerga, predsjednik Udruge 128 brigade Sveti Vid Dom hrvatskih branitelja Rijeka Jedno od najzanimljivijih obraćanja skupu u Ciottinoj bilo je i ono Ivana Lerge, predsjednika Udruge 128 brigade Sveti Vid. – Jesam, zadovoljan sam današnjim okupljanjem, zadovoljan sam i dobivanjem prostora za ZUDR. Ali… Referiram se na obećanja koja smo dobili od gradonačelnika Rijeke Marka Filipovića, kako ću prije nego odem s ovog svijeta doživjeti i otvaranje Doma hrvatskih branitelja Rijeka. Uistinu mislim da nije primjereno da takve objekte posjeduju i mnogo manje sredine, ali ne i Rijeka, treći po veličini grad u Hrvatskoj, naglasio je Lerga, za što je dobio dugotrajni pljesak okupljenih. U pravu je i samo zbog činjenice da je Rijeka jedan od najvećih hrvatskih gradova i sredina koja je dala jednu od najvećih braniteljskih populacija u državi. Kako je istaknuo i Žuža, ZUDR će uskoro prijeći broj od tisuću članova čije su potrebe za organiziranjem i brojnim aktivnostima daleko veće od »kvadrata« koji su im danas namijenjeni. Izvor: Edi Prodan, 15. siječanj 2024. novilist.hr
15. siječnja – Dan međunarodnog priznanja Republike Hrvatske i Dan mirne reintegracije hrvatskog Podunavlja
15. siječnja – Dan međunarodnog priznanja Republike Hrvatske i Dan mirne reintegracije hrvatskog Podunavlja Spomendan Dan međunarodnog priznanja Republike Hrvatske i Dan mirne reintegracije hrvatskog Podunavlja dan je kojim se ukazuje na dva važna datuma iz povijesti suvremene hrvatske državnosti. Dan međunarodnog priznanja RH potvrda je državnosti i ostvarivanja pune afirmacije hrvatske države u okviru međunarodne zajednice, a Dan mirne reintegracije hrvatskog Podunavlja jest spomen na dan kada je završio proces mirne reintegracije hrvatskog Podunavlja u ustavnopravni poredak Republike Hrvatske, čime su stvoreni uvjeti za mirnodopski život, rad i razvoj na području cijele države. Dana 15. siječnja 1992. godine sve zemlje članice tadašnje Europske zajednice (EZ) priznale su Republiku Hrvatsku kao suverenu i samostalnu državu: Irska, Belgija, Danska, Francuska, Grčka, Italija, Luksemburg, Nizozemska, Njemačka, Portugal, Španjolska i Ujedinjena Kraljevina. Ovim državama istoga dana istom odlukom pridružile su se Austrija, Bugarska, Kanada, Mađarska, Malta, Poljska i Švicarska. Prve zemlje koje su od 26. lipnja do 14. prosinca 1991. priznale Republiku Hrvatsku kao samostalnu i suverenu državu bile su zemlje koje i same tada nisu bile međunarodno priznate – Slovenija, Litva, Ukrajina i Letonija. Prva međunarodno priznata država koja je priznala Hrvatsku bio je Island koji je ovu odluku donio 19. prosinca 1991., kada i Njemačka, ali je odluka Njemačke stupila na snagu 15. siječnja – danom priznanja i ostalih članica EZ-a. Međunarodno priznanje Hrvatske i prije Europske zajednice objavila je Estonija 31. prosinca 1991., Sveta Stolica 13. siječnja 1992., a San Marino 14. siječnja 1992. Nakon zemalja Europske zajednice priznanje Hrvatske objavile su, među ostalima i sljedeće države: Argentina 16. siječnja, Turska 6. veljače, Ruska Federacija 17. veljače, Iran 15. ožujka, Japan 17. ožujka, SAD 7. travnja, Kina 27. travnja, Indija 11. svibnja, Indonezija 16. svibnja 1992. Predsjednik Republike Hrvatske 21. svibnja 1992. donio je odluke o osnivanju hrvatskih veleposlanstava u inozemstvu i to u Beču, Bonnu i Rimu. No, i prije međunarodnoga priznanja Hrvatska je i prije donošenja Ustavne odluke o suverenosti i samostalnosti od 25. lipnja 1991. godine počela otvarati svoja predstavništva na temelju odluke predsjednika RH u kojoj je istaknuto da se predstavništva osnivaju „radi promicanja interesa Republike Hrvatske, uspostavljanja i učvršćivanja njezinog državnog suvereniteta i međunarodnog subjektiviteta“ (NN br. 21/1991). Ta su predstavništva osnivana 1991. u Stuttgartu, Münchenu, Bruxellesu, Parizu, Tokiju, Washingtonu, Rimu i Londonu. Kruna međunarodnoga priznanja Republike Hrvatske bio je njezin primitak u Ujedinjene narode 22. svibnja 1992. Međunarodno priznanje Republike Hrvatske uslijedilo je nakon ključnih događaja i odluka: donošenja Ustava Republike Hrvatske 22. prosinca 1990., referendumske odluke o suverenosti i samostalnosti Republike Hrvatske od 19. svibnja 1991. koja je u Saboru Republike Hrvatske pretočena u Ustavnu odluku o samostalnosti i suverenosti Republike Hrvatske te u Deklaraciju o proglašenju suverene i samostalne Republike Hrvatske od 25. lipnja 1991., Sporazuma saborskih stranaka o Vladi demokratskog jedinstva od 2. kolovoza 1991., Odluke o raskidanju državnopravnih veza Republike Hrvatske sa SFRJ, Zaključaka o agresiji na Republiku Hrvatsku od 8. listopada 1991. te drugih. Od međunarodnoga priznanja do danas Republika Hrvatska održava diplomatske odnose s većinom međunarodno priznatih zemalja svijeta. Otada je Hrvatska postala aktivnom članicom mnogih europskih i svjetskih tijela, međunarodnih procesa i inicijativa. U članstvo Vijeća Europe primljena je 6. studenoga 1996., članicom NATO saveza postala je 1. travnja 2009., a 28. članicom Europske unije postala je 1. srpnja 2013. godine Danom mirne reintegracije hrvatskoga Podunavlja Hrvatska se prisjeća 15. siječnja 1998. godine kada je dovršen proces povratka okupiranih područja istočne Slavonije, Baranje i zapadnog Srijema u ustavno-pravni poredak Republike Hrvatske. Razdoblje mirne reintegracije, za čije je provođenje Vijeće sigurnosti UN-a uspostavilo posebnu Prijelaznu upravu UN-a u istočnoj Slavoniji (UN Transitional Authority in Eastern Slavonia, UNTAES), započelo je 15. siječnja 1996., a završilo 15. siječnja 1998. Izvor: sabor.hr
32.MEMORIJALNI TURNIR ZVONIMR ŠKERL
32.RUKOMETNI MEMORIJAL ZVONIMIR ŠKERL 32.Memorijalni turnir Zvonimir Škerl održan je tijekom vikenda 13.i 14. siječnja u organizaciji MRK Kozala, udruge 128.brigade Sv.Vid i Mjesnog odbora Brašćine-Pulac a u čast prerano preminulog kapetana MRK Kozale, Zvonimira Škerla zajedno sa još trojicom pripadnika 128.br.HV (Nevenko Grbac, Petar Horvat i Samir Terzić) te jednim pripadnikom 118.br (Ivica Kolak) poginuo u neprijateljskom napadu na Ibrešiće (Perušićka kosa) 19.01.1992.godine. Otvorenje turnira bilo je u nedjelju 14.01.2024.godine u 12,00 sati u dvorani „Dinko Lukarić“ na Kozali. Neposredno prije otvorenja predstavnici organizatora /MRK KOZALA, MO BRAŠĆINE PULAC I UDRUGE VETERANA 128.br HV “Sveti Vid” Rijeka zapalili su svijeće i položili vijence u Parku Zvonimira Škerla na Kozali i na Mjesnom groblju Kozala, na grobu Zvonimira Škerla. Svake godine Memorijalnom turniru su nazočni udovica i sin Zvonimira Škerla koji tradicionalno otvara turnir. Ovaj rukometni turnir je na samom početku bio zamišljen kao druženje prijatelja i suigrača Zvonimira Škerla kako bi se održalo sjećanje na sjajnog rukometaša i čovjeka koji je ponosno branio boje svojega kluba, ali i svoje domovine Hrvatske u Domovinskome ratu. Nakon veterana, turnir su preuzeli mlađi rukometaši pred kojima je velika rukometna budućnost pa su tako mnogi današnji reprezentativci Hrvatske svoje rukometno znanje stjecali na ovom turniru.
SJEĆANJE NA POGINULE U GOSPIĆU I PERUŠIĆU 1991.GODINE
SJEĆANJA NA POGIBIJE PRIPADNIKA 128.br HV “Sveti Vid” na gospićkom bojištu u prosincu 1991.godine 4.bojna 128.brigade stiže na ličko ratište 20. prosinca 1991.godine. Odmah po dolasku je smještena u Đački dom u samom središtu Gospića gdje boravi do 24.12. kada stiže zapovijed za polazak i posjedanje položaja. Dok se čeka transport na položaje, oko 18,15 granata pogađa prozor jedne sobe na Đačkom domu. Ginu četiri pripadnika brigade: Bruno Colnar, Stjepan Klić, Pavo Putrić i Goran Šimac, 27 ih biva ranjeno od čega 17 teško – veliki dio je ostao trajno invalidan. ĐAČKI DOM, GOSPIĆ 24.12.1991.
RATNA KALVARIJA LIČKOG SELA ČANAK NERASKIDIVO VEZANA UZ RIJEČKE BRANITELJE: JAČI I OD ZIME I OD AGRESORA
RATNA KALVARIJA LIČKOG SELA ČANAK NERASKIDIVO VEZANA UZ RIJEČKE BRANITELJE: JAČI I OD ZIME I OD AGRESORA ČANAK, 10.12.2023. Neveliko ličko selo doživjelo je tijekom prosinca 1991. godine svoje najtužnije dane. Nakon gotovo tromjesečne opsade četnika i tzv. JNA, kao i povremenih napada, opkoljeni branitelji iz riječke 128. brigade „Sveti Vid“ ostali su bez streljiva u snijegom i ledom zavijanom selu i bili su lak plijen neprijatelju. Ulaskom u selo neprijatelj je odmah ubio sedmero civila starije životne dobi, nekima se niti nakon 32 godine ne zna za sudbinu i zadnje počivalište. U borbama za Čanak poginulo je ukupno 32 branitelja i civila. Preživjeli vojnici i civili bili su uhićeni i odvedeni u Korenicu zbog razmjene, ali su svi prethodno prošli torture, ponižavanja i uvrede. PRIPADNICI 2.BOJNE 128.br HV “Svetu Vid” Rijeka, poginuli u Čanku 10.12.1991.godine Snijeg, hladnoća i nadmoćniji neprijatelj Riječka 128. brigada „Sveti Vid“ je 10. prosinca 1991. godine, na dan upada četničkih hordi u Čanak, izgubila petoricu suboraca: Franju Matašića, Miljenka Benaša, Zlatka Likera, Ivana Radicu i Ivoslava Škarona. Pripadnici 128. brigade ne zaboravljaju svoje poginule prijatelje i suborce. Na mjestu stare škole gdje je bila ratna baza njihove postrojbe podignuto je spomen obilježje s uklesanim imena žrtava. Branitelja i civila jer su oni u vrijeme najtežih borbi bili jedno, slušali danonoćne detonacije topničkih postrojbi, brujanje tenkova i neprestanu pucnjavu iz pješačkog naoružanja. Predsjednik Udruge 128. brigade „Sveti Vid“ bojnik Ivan Lerga (79) prepričao nam je surovu pripovijest Čanka od 10. prosinca 1991. -Zapovjednik bojne bio je Franjo Matašić koji je toga jutra bio ranjen. Potom je prevezen u Korenicu i u Beograd na VMA odakle je javljeno da je preminuo. Tada nam je zarobljeno kompletno medicinsko osoblje. Svi su bili surovo mučeni, a neki se ostali doživotni invalidi. Te zime je palo oko 20 centimetara snijega i bilo je jako hladno, do -27 stupnjeva C. U Čanak je uoči napada stigla naša 1. satnija. Jedan vod bio je smješten u Dumanu, drugi u staroj školi, dok je treći zauzeo položaje nadomak Čanka. Ukupno je bilo oko 90 ljudi iz 128. brigade. Naša satnija je u Čanak stigla 9. listopada poslijepodne, već se hvatao mrak. Nije bilo nikakvih obavještajnih podataka o neprijatelju i situaciji na bojišnici. Onda je u samo svitanje započela žestoka paljba iz neprijateljskih minobacača i topova. Imali smo nešto naoružanja, ali samo automatske puške, poneka PAP-ovka ili čak „tandžare“ koje nisu mogle braniti Čanak. Taj napad su četnici zapravo poduzeli onako „usput“ jer im krajnji cilj bio zauzeti obližnje Ramljane i tamošnje zalihe goriva JNA. Tako je cijela bojna neprijatelja napala na nepunu satniju 128. brigade, ističe bojnik Lerga i naglašava zadovoljstvo kada je 128. brigada u operaciji „Oluja“ krenula na neprijatelja upravo iz smjera Čanka. Tada su Riječani bili nezaustavljivi. Tuga za igubljenim životima civila i branitelja Kod spomen-obilježja vijence su uz počasni stroj Hrvatske vojske najprije položili članovi obitelji poginulih civila. Uslijedio je izaslanik predsjednika Zorana Milanovića brigadir Damir Bobić. Marko Ratković se poginulima naklonio u ime Vlade RH i Ministarstva branitelja. Uslijedila su izaslanstva Ličko-senjske žzpanije, Općine Plitvička Jezera, NP Plitvička jezera, Udruge specijalne policije „Tigar“, 133. brigade Otočac, HVIDR-e. Riječi molitve predvodio je vlč. Ante Luketić koji je potom predvodio Svetu misu u obližnjoj crkvi. Za vrijeme današnje komemoracije dim se vidio iz svih desetak kuća sela u kojemu danas žive mahom stariji ljudi, sela bez djece. Misa zadušnica za stradale u Čanku održana je, po tradiciji, u Svetištu Majke Božje Trsatske 10.12. u 18,30.sati. ČANAK DRUŽENJE POSLIJE MISE NA TRSATU Izvor:Marin Smolčić/NL od 10.12.2023. FOTO: NL i TZM(128.br)
UDRUGA RATNIH VETERANA 128.br HV U KOLONI SJEĆANJA U ŠKABRNJI
Udruga ratnih veterana 128.br HV „Sveti Vid“ Rijeka svake godine na Dan sjećanja na žrtve Domovinskog rata i Dan sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje, sudjeluje u koloni sjećanja u Škabrnji.
