PRIHVAĆENA INICIJATIVA BRANITELJSKIH UDRUGA DA SE ULICA ILI TRG U JELENJU NAZOVE IMENOM “BRAĆE ŠIMAC”
PRIHVAĆENA INICIJATIVA BRANITELJSKIH UDRUGA DA SE ULICA ILI TRG U OPĆINI JELENJE NAZOVE IMENOM “BRAĆE ŠIMAC” Jelenje, 9.srpanj 2025.godine U Općini Jelenje održan je sastanak predstavnika lokalne samouprave, Primorsko-goranske županije, Ministarstva branitelja te braniteljskih udruga s područja Grobnišćine kojemu je povod bila inicijativa za imenovanjem ulice ili trga imenom „Braća Šimac, Goran i Sergio“, u čast dvojici poginulih hrvatskih dragovoljaca iz Domovinskog rata. Goran Šimac bio je pripadnik 128.br HV Sveti Vid i poginuo je 24.12.1991.godine prilikom topničkog napada na Gospić dok je mlađi brat, Sergio, bio pripadnik Specijalne policije i poginuo je u operaciji Bljesak 3. svibnja 1995.godine. Inicijativu su pokrenuli njihovi suborci i prijatelji, želeći na taj način trajno očuvati uspomenu na njihovu žrtvu. Načelnik Općine Jelenje Robert Marčelja podržao je prijedlog te predložio da se naziv „Ulica braće Šimac “dodijeli ulici u kojoj su Goran i Sergio živjeli. Također je iznio ideju da se županijska cesta Ž5055, koja povezuje Čavle i Jelenje, po završetku njezine rekonstrukcije kroz projekt Aglomeracije, imenuje „Aleja hrvatskih branitelja “. Marčelja je istaknuo kako Općina već ima gotov projekt za izgradnju biciklističke staze i nogostupa uz spomenutu cestu, koji će biti upućen Županijskoj upravi za ceste na razmatranje. Inicijativa je naišla na podršku svih prisutnih, uključujući i pročelnicu Upravnog odjela za poslove Župana i Županijske skupštine Erminu Duraj, koja je naglasila važnost trajnog očuvanja sjećanja na Domovinski rat te nastavka suradnje Županije s braniteljskim udrugama. Sastanku su, uz čelnike Općine i Županije, prisustvovali i predstavnici više braniteljskih udruga, među kojima Perica Prpić (USPDR Ajkule), Denis Čargonja (Udruga hrvatskih dragovoljaca i veterana Domovinskog rata Grobnišćine), Walter Cvjetan (Udruga 128. brigade HV Sveti Vid) te Svetko Šare (111. brigada HV), zajedno s predstavnicima drugih braniteljskih udruga s područja Primorsko-goranske županije. Izvor: novilist.hr; pgz.hr; torpedo.media
OBILJEŽAVANJE DANA DRŽAVNOSTI U RIJECI I PGŽ
OBILJEŽAVANJE DANA DRŽAVNOSTI U RIJECI I PGŽ Rijeka, 29. svibanj 2025. U povodu Dan državnosti, svečano su položeni vijenci na spomen obilježja. U 8.30 sati u Aleji poginulih branitelja na Centralnom gradskom groblju Drenova, u 8.50 sati na Središnjem križu Centralnog gradskog groblja Drenova i u 9.30 sati na Mostu hrvatskih branitelja Domovinskog rata. Vijence su položili: delegacije Primorsko-goranske županije predvođena zamjenikom župana Vojkom Brautom, Grada Rijeke predvođena gradonačelnikom Markom Filipovićem, te delegacije udruga proisteklih iz Domovinskog rata (među njima i delegacija Udruge ratnih veterana 128.br HV Sveti Vid Rijeka), javnih službi i drugih institucija. Dan državnosti obilježava se u spomen na konstituiranje prvog, demokratski izabranog, višestranačkog Sabora 30. svibnja 1990. godine. foto galerija
GRADNJA PET NOVIH VETERANSKIH CENTARA U HRVATSKOJ
Više pročitajte na web stranici MINISTARSTVA HRVATSKIH BRANITELJA GRADNJA PET NOVIH VETERANSKIH CENTARA U HRVATSKOJ U Ministarstvu hrvatskih branitelja potpisani su ugovori o dodjeli bespovratnih sredstava za širenje mreže veteranskih centara, EU projekt za koji se više od polovice sredstava osigurava iz fondova EU, a uz postojeća četiri gradit će se veteranski centri u još pet gradova Nakon uspješno realiziranog EU projekta uspostave veteranskih centara u Republici Hrvatskoj, u sklopu kojega su izgrađena i opremljena četiri veteranska centra, danas su u Ministarstvu hrvatskih branitelja potpisani ugovori o dodjeli bespovratnih sredstava za širenje mreže veteranskih centara koji će se graditi u još pet gradova diljem Hrvatske. Postojeći centri izgrađeni su u Šibeniku, Petrinji, Sinju i Daruvaru a nove veteranske centre dobit će Biograd na Moru, Krapina, Osijek, Senj i Virovitica, s kojima je Ministarstvo ranije potpisalo sporazume o suradnji.
SJEĆANJE NA POGIBIJU HRVATSKIH VOJNIKA U IBREŠIĆIMA 1992.GODINE
SJEĆANJE NA POGIBIJU HRVATSKIH VOJNIKA U IBREŠIĆIMA 1992.GODINE Rijeka, 19.siječnja 2025.godine Prva ratna zima u Lici je svim pripadnicima 128.br HV „Sveti Vid“, ali i njihovim najbližima u Rijeci i okolici, ostala u pamćenju kao najhladnija (temperatura se spuštala i do -25 oC) ali i najtragičnija. Rijeka je bila pošteđena od ratnih razaranja ali je cijela riječka mladost bila u ratu a ove su pogibije donjele hladnoću i tugu i mnoge kuće. Četničkim napadom na položaje brigade u malom zaseoku Ibrešići iznad Perušića 19.siječnja 1992.godine završio je tragičan niz grupnih pogibija pripadnika 128.br HV koji je počeo 10.prosinca 1991. sa pogibijom četvorice te zarobljavanjem još petorice u Čanku, a nastavio se pogibijom četvorice u Đačkom domu na sam Badnjak 1991.godine. U napadu na Ibrešiće 19.01.1992.godine poginuli su: Horvat Petar (37), Zvonimir Škerl (30), Grbac Nevenko (29) i Samir Terzić (23). Dvojica pripadnika 118.brigade Gospić koji se se našli u neposrednoj blizini pritekli su u pomoć i jedan od njih, Ivan Kolak zvani „Čvorak“ također je poginuo u toj akciji. Tragedija bi vjerojatno bila i veća da napadnutim vojnicima u pomoć nije priskočio i tenk iz sastava 118.brigade. Đani Tomičić Pripadnik 128.brigade Đani Tomičić bio je tada priključen tenkistima 118.br HV Gospić te je s tenkom prvi stigao na mjesto tragedije u pomoć napadnutim braniteljima. “ Ja sam u to vrijeme bio pripadnik 128.brigade i dragovoljno sam se prijavio da iden u tenk T-55 kao član posade. Naime s obzirom da samo rođen 1969.godine u Rijeci, služio sam redovni vojni rok u JNA kao zapovjednik tenka T-55 u Prištini na Kosovi. S obzirom da moja 128.br nije imala tenkove, u dogovoru sa svojim zapovjednikom dragovoljno sam se priključio 118.brigadi. (Đani Tomičić je kraj Dom.rata dočekao kao pripadnik 8.domobranske pukovnije). Tog 19.siječnja sjećam se bila je nedjelja i mi smo dobili uzbunu preko motorole i ja sam prvi stigao do tenka i upalio sam ga i pripremio. U roku nekoliko minuta su stigku u ostali članovi posade i mi smo krenuli na jednu kotu koja se zove Veliki Čardak. Ondje smo iz tenka vidjeli borbu između srpskih snaga i naše vojske. Bili smo udaljeni otprilike 2 kulometra i samo smo se sjurili prema Ibrišićima. Koliko smo uspjeli primjetiti srpske snage su se povukle jer vjerojatno nisu imale kod sebe protutenkovsko naorućanje. Kada smo stigli ispred te dvije kuše i štale koja je gorila u dvorištu je bio jedan vojnik koji je ležao na zemlji ali je davao znake života. Nakon nekoliko minuta mi smo izašli iz tenka i premotali teško ranjenog vojnika. Nakon toga sam ušao u kuću i tamo sam premotao isto tako ranjenog vojnika koji je dobio gelere u donji dio leđa. Ispod kuće nekih 30 metara je ležao teško ranjeni Terzić koji je nažalost preminuo nakon nekoliko minuta. U podrumu iste kuće je bio već mrtav Horvat a ispred podruma je ležao već mrtav Šker. Na svom stražarskom mjestu je ležao mrtav Nevenko Grbac. U bunkeru iza druge kuće le ležao, mi smo mislili da je mrtav, prezime mislim da je Rak iz Grobnika.Njemu su ubaclili bombu u rov i on je bio u nesvjesti od detonacije. Mislim da je on bio taj koji je prvi primjetio neprijatelja ali se ta ekipa dobro pripremila jer su sve žice od mina bile „precvikane“ i nije mogao aktivirati protupješačke mine. U tom šljiviku, iza kuće je bio i pripadnik 118.br, također mrtav. Ja sam se zbog nečega vratio u tenk i primjetio neprijatelja kod Crkve Sv. Trojice, udaljene oko 3 km. O tome sam obavjestio zapovjednika tenka. U međuvremenu su stigle i „plave kacige“ i na zahtjev zapovjednika tenka da pucamo na tu skupinu oni nisu dali i u tih nekoliko minuta čekanja zapovijedi ta skupina se povukla i mi smo dobili zapovijed da možemo samo pucati iz protuavionskog mitraljeza 12,7 mm što smo i opalili nekoliko rafara. Po meni ovo je bila dobro organizirana akcija srpskih snaga i hvala Bogu da smo došlu jer tko zna što bi bilo da nismo došli. Oni su ih okružili i bacali im bombe u kuću i bilo bi svega.“ Robert Grohovac Robert Grohovac, jedan od sudionika, je u knjizi „Rijeka u Domovinskom ratu“ autora Dragana Ogurlića. ovako opisao ovu strašnu tragediju: „Na položaj smo otišli u četvrtak 16. siječnja. Bili smo podijeljeni u dvije kuće. Imali smo kružnu obranu tri bunkera, odnosno tri položaja s kojih smo se branili. Dva dana prije napada netko nam je ušao u minsko polje, čuli smo vrištanje, onda nas je i mali transportni avion nadlijetao, a na sam dan napada 19. siječnja, Herman Sušnik iz 1. bojne došao nas je upozoriti da su s druge strane primijećene neobične aktivnosti, da je neprijatelju došla pomoć iz Srbije i da ih se previše viđa. Kad je Sušnik otišao s Ladom Nivom napali su nas. Zaokružili su nas, došli iza naših položaja šumom između Gostovače i Ibrišića. Doveo ih je jedan seoski vodič. U podne i pet minuta u sunčanu nedjelju 19. siječnja 1992., kad je bila smjena straže, napalo nas je dvadesetak. U našoj kući nas je bilo osam, tri su poginula, a 2005. umro je jedan koji je kod tog napada ostao invalid. U drugoj kući bila su dva poginula. Neprijatelj je došao iz naše pozadine, a na tom stražarskom mjestu je bio jedan čovjek koji nas je mislim sve spasio; njemu je dolazio ususret čovjek u hrvatskoj uniformi, sa šahovnicom na kapi, friško obrijan, a mi se nismo brijali četiri dana. To je našem bilo sumnjivo i kada je shvatio da je to neprijatelj otvorio je vatru. U tom trenutku dvojica četnika su skočila sa strane, zavikala ‘Slobo je pao!’ i odvukla ga. U tom trenutku je počelo sa svih strana pucati po nama. Našu kuću je pogodila zolja. Plafon je pao na nas. Prvi koji je izišao van bio je Miljenko Jurjević i njega su teško ranili, kolega Dragan je dobio gelere u nogu ali se uspio nekako izvući, a Škerla su dočekali rafalom kad je skočio kroz prozor. I nas četiri smo ostali u
Restauracija poznatog vozila iz Domovinskog rata
Restauracija poznatog vozila iz Domovinskog rata Albert Brancella, branitelj koji je za vrijeme Domovinskog rata bio pripadnik 128. brigade “Sv. Vid” obnavlja svoj Jeep Kaiser M38A1. Na samom početku Domovinskog rata švicarska je vojska donirala 20 Kaiser Jeepova HV-u, i jedno su vrijeme bili stacionirani u Šapjanama, a onda raspoređeni po gardijskim brigadama i specijalnim postrojbama. Kao zanimljivost navodi se da ga je koristio i Damir Tomljanović Gavran i vozio ga na južnom ratištu. U jednom dokumentarcu pojavljuje se kao prevozno sredstvo Puma a koristio se i na ratištu u Slavoniji. Više pročitajte ovdje
UDRUGA 128. br HV „SVETI VID“ RIJEKA U KOLONI SJEĆANJA U VUKOVARU 18.11.2024.
UDRUGA 128BR HV „SVETI VID“ RIJEKA U KOLONI SJEĆANJA U VUKOVARU 18.11.2024. Vukovar, 18.11.2024. Ove godine su pripadnici Udruge 128.br HV “Sveti Vid” Rijeka, koji tradicionalni sudjeluju u koloni sjećanja u Škabrnji, sudjelovali i na komemoraciji žrtvama Vukovara. Središnje obilježavanje 33. obljetnice stradanja Vukovara u Domovinskom ratu počelo je komemorativnim programom „Vukovar – mjesto posebnog domovinskog pijeteta “koji se održao u u dvorištu Nacionalne memorijalne bolnice „dr. Juraj Njavro “u Vukovaru. Nakon toga sudionici su se uputili ulicama u koloni sjećanja do Memorijalnog groblja žrtava iz Domovinskog rata na kojem su državna i druga izaslanstva položila vijence i upalila svijeće. Kolonu sjećanja predvodili su hrvatski branitelji Vukovara zajedno s članovima obitelji poginulih, nestalih, ubijenih, nasilno odvedenih i umrlih hrvatskih branitelja Vukovara na čelu s pripadnicima hrvatske policije koji su branili Vukovar.
Pripadnici Udruge 128.br HV “Sveti Vid” Rijeka odali počast žrtvama Škabrnje
Pripadnici Udruge 128.br HV “Sveti Vid” Rijeka odali počast žrtvama Škabrnje Škabrnja,18.studeni 2024. Škabrnja je obilježila 33. godišnjicu stradanja civila i branitelja. U obilježavanju Dana sjećanja, među ostalima, sudjelovali su predsjednik Republike i vrhovni zapovjednik Oružanih snaga RH Zoran Milanović, potpredsjednik Vlade i ministar mora, prometa i infrastrukture Oleg Butković ministri Marija Vučković, Damir Habijan, Ivan Šipić, Šime Erlić i Tonči Glavina. Mimohod “Korak po korak” kretao se od Trga dr. Franje Tuđmana do mjesnog groblja sv. Luke gdje su izaslanstva položila vijence i zapalila svijeće ispred Središnjeg križa kod spomen obilježja. Središnji program obilježavanja 33. obljetnice stradanja Škabrnje počeo je komemorativnim programom, zatim je slijedila Kolona sjećanja – hodnja do Spomen-obilježja masovne grobnice i polaganje vijenaca, potom sveta misa za stradale u Domovinskom ratu, a završio je hodnjom „Korak po korak“ do Spomen-obilježja na mjesnome groblju sv. Luke. Na obilježavanju 33. obljetnice stradanja Škabrnje tradicionalno su sudjelovali i pripadnici Udruge 128.br HV “Sveti Vid” Rijeka. Fotografije: Udruga 128.br HV “Sveti Vid” Rijeka
18.11. – Dan sjećanja na žrtve Domovinskog rata i Dan sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje
Rijeka je bila obavijena sjećanjem na grad čija je žrtva odredila povijest Hrvatske
Rijeka je bila obavijena sjećanjem na grad čija je žrtva odredila povijest Hrvatske Rijeka, 15.studeni 2024. Vedro, za razliku od lanjske jake kiše, prohladno vrijeme i jako velik broj, pretežito mladih, okupljenih u dvije kolone sjećanja što su se, kako i tradicija nalaže, spojile ispred Mosta hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata. Zahvaljujući činjenici da se jedna kolona kretala sve od Trsatskog svetišta, u čijoj je Auli održano posebno scensko događanje posvećeno sjećanju na žrtvu Vukovara, dok je druga kako to oduvijek čini Armada nakon paljenja svijeća ispred Vukovarskog murala u istoimenoj ulici, prošla zapadnim dijelom grada i njegovom najpoznatijom ulicom, Korzom, čitava je Rijeka bila obavijena sjećanjem na grad čija je žrtva odredila povijest Hrvatske. Štoviše, u velikoj je mjeri upravo silna odlučnost vukovarskih branitelja, stiglih sa svih strana Hrvatske, zapravo porazila agresora koji je bio uvjeren kako će “posao s Hrvatskom obaviti” još u rujnu, najkasnije listopadu 1991. godine. Dakako, nakon prelaska Mosta i polaganja vijenaca, nešto iza 19,30 sati Armadina je bakljada osvijetlila taj značajni prostor koji je tako dobio sasvim drugačiju, plamteću sliku. Minuta šutnje i velečasni Sanjin Francetić koji uvijek ima pravu, tako ljudsku misao i u najdelikatnijim situacijama. Ponosan dan Cjelokupno događanje, jako bogato strukturirano, organizirala je Zajednica udruga domovinskog rata PGŽ čiji nam je čelnik Marinko Žuža, vidno zadovoljan, istaknuo. – Bilo je poprilično zahtjevno organizirati jedno tako kompleksno događanje, no na kraju kad se vidi koliko se ljudi uključilo i s kojom su pozornošću svi sadržaji popraćeni, jako sam zadovoljan. Bio je to naprosti jedan jako ponosan dan, sjećanje na veliku ulogu Vukovara, kao i činjenicu da je čitava Hrvatska uvijek s našim dragim Vukovarom. Rijeka s mnoštvom u kolonama, Trsatska kula obavijena velikom hrvatskom zastavom, zaista impresivno, zaključio je Žuža. Uz jutarnje polaganje vijenaca, cvijeća i paljenje svijeća na groblju Trsat, Mostu hrvatskih branitelja te Aleji hrvatskih branitelja na centralnom groblju Drenova kao i njegovom središnjem križu, u dopodnevnim satima je u svečanoj dvorani “Dr. Izidor Kršnjavi” Prve sušačke hrvatske gimnazije prikazan dokumentarni film “Bitka za Vukovar”. Jako je bila zanimljiva i komunikacija učenika sa sudionicima tog teškog i ponosnog doba, Irenom Kačić i Damirom Plavšićem. Popodnevni dio događanja bio je u Pastoralnom centru Aula pape Ivana Pavla II u Svetište Majke Božje Trsatske gdje je glazbeno scenska predstava Bitka za Vukovar kao i blagoslov vukovarskog svjetla koji je vodio fra Krunoslav Kocijan okupila brojne gledatelje, ljude odlučne da se žrtva Vukovara nikad ne prepusti zaboravu. Na samom kraju, s Mosta se zajednički opet krenulo prema Vukovarskom muralu kao bi se upravo tamo položilo vukovarsko svjetlo. Sanjin Francetić, koji je također stalni sudionik obilježavanja Dana sjećanja, održao je prigodnu molitvu. Emil Pernar: Teške, bolne i važne teme U Armadinoj koloni sjećanja bio je dakako i Emil Pernar, vukovarski branitelj i zatočenik srbijanskih koncentracijskih logora u kojima je proveo punih devet mjeseci. – Veseli me što sam ove godine bio gost OŠ Turnić gdje su me pozvali kako bismo zajedno s učenicima prošli kroz ponosno, ali i povijesno gledano jako važno razdoblje. Koliko god da su te teme teške, bolne, koliko god da podsjećaju na prebrojne koji su dali živote za ovu našu slobodu, jako je važno o njima razgovarati. Podsjećati najmlađe na neprijeporne povijesne činjenice, na žrtvu koja je omogućila slobodu. Naravno i na činjenicu da se nikad ne smije dozvoliti ponavljanje takvog zla, poručio je Pernar. Izvor: Tekst Edi Prodan, Novi List/Fotografije:Vedran Karuza (NL), FB profil Irena Kačić, Udruga 128.br /Uredio Stanislav Linić
OTKRIVANJE SPOMEN OBILJEŽJA ZA SVE POGINULE SA PODRUČJA PODMURVICA
OTKRIVANJE SPOMEN OBILJEŽJA ZA SVE POGINULE SA PODRUČJA PODMURVICA Rijeka, 14. studenog 2024. Na poziv MO Podmurvice dana 14. studenog u 12 sati nazočili smo otkrivanju Spomen obilježija za sve poginule sa područja Podmurvice na raskrižju Vukovarske i A. Barca.
