Selo Čanak ostalo je zauvijek u kolektivnoj svijesti ličana, riječana i primoraca a posebno pripadnika 128.br HV Sveti Vid Rijeka.

Spomenik u Čanku izgrađen je 14.12.1998 g.  sa namjerom da očuva trajno sjećanje na 10.12.1991. godine kada je u napadu pobunjenih Srba potpomognutih od strane tzv. JNA poginuli pripadnici 2. bojne 128 br. HV Sveti Vid iz Rijeke. U selu su pobijeni civili a selo je razrušeno i zapaljeno. Zapovjednik bojne Franjo Matašić je zarobljen i umro na VMA u Beogradu 17.12.1991. godine pod nerazjašnjenim okolnostima. Medicinski tim 128.br HV i zarobljeni civili odvedeni su zatvor u Korenicu gdje su svi bili surovo mučeni, sa trajnim fizičkim i psihičkim posljedicama.

Za pripadnike 128.br HV Čanak simbolizira početak tragičnog niza grupnih i pojedinačnih pogibija njenih pripadnika te nesretne i hladne ratne ličke zime 1991./1992.godinu. Počelo je u Čanku 10. prosinca, nastavilo se u Gospiću, u Đačkom domu na Badnjak 24. prosinca i u Ibrešićima 19. siječnja 1992. godine. Od ukupno 25 poginulih pripadnika 128.br HV u Domovinskom ratu 17 njih je poginulo do početka proljeća 1992.godine.

Uza sve to priroda nije bila naklonjena braniteljima, te zime je palo oko 20 centimetara snijega i bilo je jako hladno, čak do -27 stupnjeva C.

Bilo je za očekivati da će ovakve nedaće slomiti borbeni moral i da će se postrojba jednostavno raspasti.

To se nije desilo, 128.br se preustrojila, ojačala i provela cijelo vrijeme rata na ličkoj bojišnici, po djelovima /bojnama/ ili kao cjelina.

Za ovaj prostor pripadnike 128.br HV simbolično veže i početak VRO OLUJA 1995 i završetak Domovinskog rata. Sa ovih prostora brigada je nezaustavljivo krenula preko Korenice do državne granice na Uni pa onda, sudjelujući u operacijama “Maestral” i “Južni potez”, do Drvara i prijevoja Oštrelj iznad Bosanskog Petrovca.

Inicijativu za izgradnju spomenika pokrenula je Udruga ratnih veterana 128.br HV Sveti Vid Rijeka, odmah po završetku Domovinskog rata. Autor spomenika je Željko Matković, pripadnik 128. br. HV-a i neposredni sudionik ratnih događanja.

U izgradnji spomen-obilježja 1998. godine sudjelovale su tvrtke iz Primorsko-goranske županije, među kojima GP Krk s otoka Krka, te klesarija Širola iz Općine Viškovo.

Spomenik je prije svega mjesto tišine, sjećanja i poštovanja gdje će posjetitelj zastatii, pročitati imena poginulih i neposredno osjetiti povezanost mjesta, događaja i ljudi čije se žrtve obilježavanjem čuvaju od zaborava.

Na spomen obilježju su za vječnost uklesana imana svih žrtava 10. prosinca 1991. godine, hrvatskih vojnika i civila. Tu su uklesana i imena propadnika A bojne 111.br, 133.br, 1. gardijske brigade, MUP-a Gospić i Spec jedinice policije Gospić – svih koji su pali u vrijeme obrane i ponovnog osvajanja sela Čanak te onih koji su pali na ovom prostoru u vrijeme VRO OLUJA 1995.

Svi su oni u to vrijeme bili jedno.