Rijeka, 30. kolovoz 2026.

U Hrvatskoj se još uvijek traga za čak 2950 osoba. Razlog tako velikoj brojci leži u činjenici da, iako je prošlo više od tri desetljeća od njegovog okončanja, čak  1725 osoba je povezano s periodom Domovinskog rata. Posebno nas rastužuje podatak da se za 384 osobe zna da su ubijene – ali ne i gdje im je počivalište. Istaknuo je to kod središnjeg križa na groblju Kozala Claudio Vukonić, predsjednik Zajednice udruga Domovinskog rata Primorsko-goranske županije okupljenima povodom Međunarodnog dana nestalih osoba. Taj se dan u Hrvatskoj obilježava i kao spomendan – Dan sjećanja na nestale osobe u Domovinskom ratu.

Ono što je u ovoj tužnoj situaciji posebno sporno je činjenica da se sva ova desetljeća ne pronalazi civilizacijske i političke snage za prevladavanje takve situacije. Posebno se to odnosi na Srbiju na čijem se teritoriju nalazio velik broj koncentracijskih logora, kao i na velika stratišta nastala nakon okupacije Vukovara. Unatoč svim prijeporima i sukobima, generacije koje dolaze mogle bi i morale razriješiti s grijesima svojih prethodnika. Jer uistinu je tužno i jako blizu civilizacijskog ponora tolike godine obiteljima ubijenih ne omogućiti dostojanstvenu sahranu i posljednje počivalište, mjesto gdje će moći odnijeti cvijet ili upaliti svijeću voljenim osobama. Riječ je o čitavom jednom gradu žrtava čije duše traže spokoj, svoj kao i njihovih živih članova obitelji.