“Hvala svima na podršci koju ste mi pružali i dali mi snagu da idem naprijed – da se razvijam kao osoba, ali i kao umjetnik. Mojih 10 godina rada je tu. Bit će još izložbi, a ako ne budu bolje, vjerujte da neće biti ni lošije kvalitete.”
Uz ove je riječi otvorena prva samostalna riječka izložba Emila Mandarića, umjetnika koji je na ovaj način obilježio i proslavio 10 godina umjetničkog rada. Pod imenom “Ruka, papir, oblik – od igre do izložbe”, predstavljeni radovi zaokupili su pažnju velikog broja posjetitelja i prijatelja u Galeriji Juraj Klović.
Izloženi radovi izrađeni su od kaširanog papira, koji je Mandarićevo glavno izražajno sredstvo. Kako je umjetnik za života postao slijep, njegovi radovi puni su simbolike, ali i izravnih prikaza života slijepih osoba. Naprimjer, jedna od skulptura prikazuje čovjeka sa psom vodičem, neke nose naočale, a najveću pažnju vuče skulptura čovjeka u stvarnoj veličini koji u ruci drži minijaturu – “Veliki i mali”.
“Sljepoća je u moj život unijela velike promjene i trebalo je naći neki novi smisao života. Ja sam ga našao među članovima udruge. Zahvalan sam svima koji su se našli na mom životnom putu i pomogli mi da savladam mnoge stvari. Sam čovjek može puno napraviti, ali puno više uz podršku – institucija, udruga, ljudi, građana, od vozača autobusa do ljudi na Korzu – svatko je doprinio da moj život bude kvalitetan”, rekao je Mandarić.
Sonja Šišić je u ime Primorsko-goranske županije čestitala umjetniku na izložbi i službeno je otvorila. “Gospodin Mandarić je zahvalio svima, ali ja moram zahvaliti njemu jer je nama kao Odjelu za kulturu, sport i tehničku kulturu zaista pomogao da svoje aktivnosti usmjerimo na način da i slabovidne osobe mogu u njima uživati. Primjerice, u našim interpretacijskim centrima, u čitavom nizu aktivnosti koje organiziramo, a među njima su i predstave za slijepe i slabovidne. To se sve dogodilo zato što nam je gospodin Mandarić ukazao na potrebu, a mi smo svesrdno prihvatili”, rekla je Šišić.
Izložba je otvorena do 15. listopada.
Izvor: Novi List / tekst Valentina Botica / fotografije Sergej Drechsler i Stevo Kabić / Uredio Stanislav Linić
Emil Mandarić rođen je 1965.godine u Slavonskom Brodu. Oženjen je i otac dviju kćeri. Od 1970.godine živi u Rijeci, gdj je 26 godina radio u Ini kao industrijski tehnolog. Slijepom osobom proglašen je 2004.godine i tada postaje član Udruge slijepih PGŽ. Nakon gubitka vida prolazi period
žalovanja ali i prilagodbe novoj situaciji. Pomoć i podršku pronašao je u obitelji i u Udruzi slijepih Primorsko goranske županije, dijeleći iskustva s ljudima koji su uspješno savladali izazove života bez vida. Malo pomalo postao je iznova samostalan te po svemu i ravnopravan član zajednice. Godine 2011. počinje se aviti kiparstvom izrađujući skulpture u tehnici kaširanog papira, a godine 2019. primljen je u Hrvatsko društvo likovnih umjetnika Rijeka. Početkom rata Mandarić postaje pripadnikom 128.br HV „Sveti Vid” Rijeka. Sudionik je operacije „OLUJA 1995.” kao pripadnik bitnice 120 mm „Kebri”.
UDRUGA RATNIH VETERANA 128.br HV SVETI VID RIJEKA
KONTAKT: