Polaganjem vijenaca na Mostu hrvatskih branitelja i prigodnom svečanosti održanom u parku Pomorskog i povijesnog muzeja Hrvatskog primorja obilježena je 30. obljetnica ustroja 128. brigade HV „Sv. Vid Rijeka“.
Na svečanosti su među ostalima sudjelovali i zamjenik gradonačelnika Grada Rijeke Goran Palčevski; zamjenik župana Primorsko-goranske županije Vojko Braut; iz Ministarstva branitelja Dinko Tandara; izaslanik Predsjednika RH i zapovjednik Zapovjedništva specijalnih snaga brigadir Ivan Miloš. Vijence su na Mostu hrvatskih branitelja u ime Grada Rijeke položili zamjenik gradonačelnika Goran Palčevski i pročelnik Odjela za gradsku samoupravu i upravu Mladen Vukelić.
Vijence na Mostu hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata položili su i ratni zapovjednici brigade brigadiri Joko Đipalo i Miodrag Hećimović.
Govor predsjednika Udruge 128.br HV “Sveti Vid” Ivana Lerge, pričuvnog bojnika:
Poštovani uvaženi gosti, roditelji i članovi porodica poginulih hrv. branitelja, invalidi Domovinskog rata i dragi suborci iz svih postrojbi iz Domovinskog rata.
Poštovani ratni zapovjednici 128.br, brigadiri Joko Đipalo i Miodrag Hećimović, zapovjednici bojni, satnija i vodova, časnici, dočasnici i vojnici, poštovani i dragi suborci iz 128.brigade HV „Sveti Vid“ Rijeka.
Osobita mi je čast i zadovoljstvo sve vas pozdraviti u ime Udruge 128.br HV „Sveti Vid“ Rijeka.
Evo, prošlo je 30 godina od kada smo, kao brigada HV, krenuli u izvršavanje prvih borbenih zadaća, najprije u okolici Rijeke a potom u lijepoj ali, u ovo doba već, negostoljubivoj Lici. Ta prva zima u Lici, ostala je zauvijek u kolektivnom sjećanju ne samo nas koji smo tamo bili, već i naših porodica i cijele županije. Više od polovine ukupnog broja svih naših poginulih stradalo je već na samom početku, u prvih četrdesetak dana našeg boravka na Ličkom ratištu.
Bila su to zaista teška vremena za sve nas ali smo opstali, nismo se demoralizirali, pokolebali i rasuli nego smo nastavili i u „Oluji“ izbili na državnu granicu, na Unu, pa i dalje. Jedan veliki dio naših suboraca, ojačana 1. bojna, se nije vratio kući na slavlje poslije pobjedonosne „Oluje“ nego tek sredinom prosinca 1995.godine, poslije potpisivanja Daytonskog sporazuma i odluke o mirnoj reintegraciji istočne Slavonije, što samo po sebi dovoljno govori o snazi i borbenoj spremnosti 128.brigade.
Svi mi, pripadnici 128.brigade, ponosni smo na svoju pripadnost ovoj riječkoj i hrvatskoj postrojbi.
Francuski filozof i političar de Maistre je prije više od 200 godina rekao: Nitko ne zna što je rat ako u njemu nema sina.
Rijeku, na sreću, nisu pogodila ratna razaranja ali su građani Rijeke i okolice itekako „znali što je rat“ jer je njena mladost branila Hrvatsku na svim ratištima. Jutros smo se poklonili onima koji su tamo ostavili živote. Neka im je vječna hvala i slava.
Ta mladost i ti, uvijek pogrešno nazivani „mali i obični ljudi“ koji su činili našu i ostale postrojbe sa područja Rijeke i šire upravo su svojom skromnošću, radišnošću, svojim domoljubljem, svojom otvorenošću i spremnošću da brinu jedni o drugima i da grade a ne da razaraju činili našu snagu.
Nije stoga ni čudno da je već u svibnju 1992.godine, poslije tragičnih događaja zimi 1991./1992. formirana Udruga 128.br HV „Sveti Vid“, vjerojatno jedna od prvih braniteljskih udruga u Republici Hrvatskoj, sa ciljem da se pomogne obiteljima poginulih pripadnika brigade, posebno njihovoj djeci. Svi dosadašnji predsjednici i članovi Udruge dali su veliki doprinos ostvarenju tih ciljeva i na tome im hvala. Nažalost, nekih od njih više nema među nama.
Udruga danas čuva sjećanje na ratnu slavu brigade ali ne želi postojati sama radi sebe i za sebe. Mi, pripadnici 128.brigade uvijek sa ponosom ističemo da smo dio ovog grada i ovog kraja i upravo zato smo ovu 30.obljetnicu htjeli proslaviti na način da i dalje doprinosimo pa je tako ova humanitarna izložba ratnih fotografija našeg pripadnika Dragana Borčića, te izložba radova pripadnika brigade, pripadnika Udruge slabovidnih i slijepih osoba PGŽ, Udruge Multiple te Kluba navijača Armada i NK Rijeka namijenjena prikupljanju sredstava za one kojima je to najpotrebnije.
Zahvaljujem svima onima koji su omogućili da se ova izložba realizira.
Hvala i živjela Hrvatska.