Ponosni smo na svoje ratovanje, na ponašanje koje smo iskazali tijekom čitavog rata, hrabrost skoro deset tisuća ljudi koji su ratovali za slobodu domovine. Jednako kao što smo beskrajno tužni zbog svih koji su poginuli tijekom Domovinskog rata. Danas kad s velikim vremenskim odmakom gledamo na sam rat i život Hrvatske u slobodi, najviše možda čini zadovoljnima što smo prvi u Hrvatskoj, još davnog 15. svibnja 1992. godine, osnovali Udrugu 128. brigade Sveti Vid. Da, riječ je bila o pomalo nelogičnoj odluci jer udruge ratnih brigada su veteranska udruženja koja nastaju nakon što topovi utihnu. Ali ne, mi smo udrugu osnovali kako bismo dobili pravnu, zakonsku osnovu putem koje bismo mogli stipendirati, novčano pomagati djecu koja su zbog pogibije njihovih očeva bila u posebno teškoj situaciji. Uz nepravedan odnos prema vršnjacima, dovedeni pod prijetnju uspješnog nastavka školovanja, posebno oni koji su svojim znanjem i htijenjem željeli na fakultete. Udruga je postala mjesto putem kojeg se ta nepravda ispravljala. Tako da možda s ove distance upravo na tu svijest, na stav da samo zajedništvom možemo prevladati sve probleme, možemo biti silno ponosni.
