Prije nekoliko dana iznenada je umro Dr. Aldo Ivančić, pripadnik saniteta 2.bojne 128.brigade koji je 10.12.1991.godine pri napadu četničkih paravojnih snaga tzv. VRS Krajine zarobljen zajedno sa ostalim pripadnicima saniteta/ Nikša Karamatić, Vlado Leoni, Ante Čargonja i Ranko Srok/. Aldo i ostali su zatim odvedeni u zatvor u Korenicu, pa u Knin gdje su mučeni i zlostavljani a potom, nakon par mjeseci, razmijenjeni za zarobljene neprijateljske vojnike i vraćeni kućama. Nije potrebno napominjati da nitko od zarobljenih nije se volio ni na koji način prisjećati strahota koje su prošli-nisu voljeli javno istupati niti se prisjećati vremena koje su proveli u zatvoru. Jedan od njih mi je tijekom razgovora rekao da će mi neke stvari reći a neke neće jer kad ih se prisjeti ne može danima spavati. Nitko od njih se, u stvari, nije nikad potpuno oporavio od ovog strašnog iskustva.
Smrt Dr. Alda Ivančića malo nas je ranije podsjetila na tu, po riječku 128.brigadu HV, tragičnu zimu 1991.-1992.godine. Bez obzira što se rat događao stotinjak i više kilometara daleko od Rijeke događaji i tragične pogibije mladića u Ličkoj zimi duboko su potresale Rijeku.
Tijekom Domovinskog rata 1991-1995. poginulo je 25 pripadnika brigade, oko 200 je ranjenih i oboljelih od toga oko 120 sa trajnim posljedicama.
Međutim, upravo u periodu od 10.12. 1991. pa do 19. 01.1992. desile su se tragične grupne pogibije:
Čanak 10.12.1991.
- Benaš Miljenko, 35
- Zlatko Liker 31
- Franjo Matašić 45
- Ivan Radica 23
- Škaron Ivoslav 33
Đački dom Gospić 24.12.91.
- Colnar Bruno,32
- Stjepan Klić 34
- Pavao Putrić 34
- Šimac Goran 34
Ibrišići /Perušić/ 19.01.1992.
- Grbac Nevenko 29
- Horvat Petar 37
- Zvonimir Škerl 30
- Samir Terzić 23
Bili su to sve mladi ljudi u naponu života (neki i vrlo mladi).
Njima i svim ostalim poginulim hrvatskim braniteljima vječna čast i slava.
