Preventivni sistematski pregledi hrvatskih branitelja u 2025.godini
Preventivni sistematski pregledi hrvatskih branitelja u 2025.godini Cilj je tog programa, koji se provodi od 2016. godine, povećati mogućnost izlječenja hrvatskih branitelja i produljiti kvalitetan život potpredsjednik Vlade i ministar hrvatskih branitelja Tomo Medved Vlada je na sjednici 16. siječnja usvojila Program preventivnih sistematskih pregleda hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata za 2025. godinu i osigurala potrebna financijska sredstva, a u Ministarstvu hrvatskih branitelja danas su uručeni sporazumi ravnateljima zdravstvenih ustanova u kojima se provode pregledi. Sporazum je sklopljen između Ministarstva hrvatskih branitelja, Ministarstva zdravstva i Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo te 34 zdravstvene ustanove iz svih županija, a uz ravnatelje događaju su nazočili potpredsjednik Vlade i ministar hrvatskih branitelja Tomo Medved, ministrica zdravstva Irena Hrstić i ravnatelj HZJZ-a Krunoslav Capak. „Najviše hrvatskih branitelja danas se nalazi u rizičnim dobnim skupinama u kojima započinje intenzivniji porast kroničnih bolesti, a na koje se značajno može utjecati preventivnim aktivnostima. Stoga su ovi pregledi usmjeren prevenciji i ranom otkrivanju kardiovaskularnih i drugih kroničnih nezaraznih te onkoloških bolesti – onih od kojih pobolijeva i umire najviše hrvatskih branitelja“, rekao je ministar Medved. Cilj je tog programa, koji se provodi od 2016. godine, povećati mogućnost izlječenja, istaknuo je te dodao da je do danas na pregledu bilo njih 123 tisuće. Podsjetio je kako je riječ o zdravstveno ranjivoj skupini zbog svega proživljenog tijekom Domovinskog rata, a s obzirom na starenje braniteljsko-stradalničke populacije intenzivirane su aktivnosti i programi Ministarstva hrvatskih branitelja usmjereni zaštiti njihova zdravlja poput sistematskih pregleda, bolničke medicinske rehabilitacije, liječenja u barokomori i dugotrajnog liječenja s pojačanom skrbi. „Kada govorimo o programima i projektima usmjerenih osiguranju sveobuhvatne skrbi za braniteljsko-stradalničku populaciju, svakako želim podsjetiti na ulogu Doma hrvatskih veterana u Lipiku i veteranskih centara u Šibeniku, Sinju, Petrinji i Daruvaru“, kazao je Medved te dodao da je u protekle dvije godine usluge veteranskih centara koristilo više od 15 tisuća hrvatskih branitelja. Najavio je širenje mreže veteranskih centara i na drugim područjima kako bi bili što dostupniji, kao i gradnju braniteljskih domova za dugotrajni smještaj onih koji imaju potrebu i za takvim oblikom potpore. Za postizanje značajnijih rezultata, uz kontinuitet u provedbi, u aktivnosti usmjerene promicanju zdravlja izrazito je važno i uključivanje udruga iz Domovinskog rata, s kojima Ministarstvo hrvatskih branitelja ima partnerski odnos i dobru suradnju. Ministarstvo je tijekom provedbe ovog Programa na adrese hrvatskih branitelja uputilo više od 300 tisuća poziva, a redovito podupire i javnozdravstvene kampanje HZJZ-a. Otkriveno više od 59 tisuća bolesti, samo 9% branitelja imalo uredan nalaz Koliko su važni sistematski i ulaganje u prevenciju vidljivo je iz podatka da je tijekom ovih pregleda otkriveno više od 59 tisuća novootkrivenih ili suspektnih bolesti kod hrvatskih branitelja, samo je 9% njih imalo potpuno uredan nalaz, dok su ostali upućeni na daljinu dijagnostičku obradu ili liječenje. Ovi rezultati svakako ukazuju na potrebu daljnjeg provođenja programa usmjerenog prevenciji i ranom otkrivanju bolesti, s kojim se nastavlja i u ovoj godini, a u planu je i širenje dostupnosti pretrage – niskodoznim CT-om, nove usluge koja se od prošle godine provodi u općim bolnicama u Slavonskom Brodu, Dubrovniku i Zadru.Preventivni pregledi se provodi u svim županijama, u suradnji sa svim općim i županijskim bolnicama, kliničkim bolnicama i kliničkim bolničkim centrima, sveukupno 34 zdravstvene ustanove.I ovom prilikom posebno je naglašena potreba informiranja hrvatskih branitelja o važnosti brige za vlastito zdravlje, uz poziv da se odazovu na preventivni sistematski pregled. Izvor: Ministarstvo hrvatskih branitelja/uredio Stanislav Linić
SJEĆANJE NA POGIBIJU HRVATSKIH VOJNIKA U IBREŠIĆIMA 1992.GODINE
SJEĆANJE NA POGIBIJU HRVATSKIH VOJNIKA U IBREŠIĆIMA 1992.GODINE Rijeka, 19.siječnja 2025.godine Prva ratna zima u Lici je svim pripadnicima 128.br HV „Sveti Vid“, ali i njihovim najbližima u Rijeci i okolici, ostala u pamćenju kao najhladnija (temperatura se spuštala i do -25 oC) ali i najtragičnija. Rijeka je bila pošteđena od ratnih razaranja ali je cijela riječka mladost bila u ratu a ove su pogibije donjele hladnoću i tugu i mnoge kuće. Četničkim napadom na položaje brigade u malom zaseoku Ibrešići iznad Perušića 19.siječnja 1992.godine završio je tragičan niz grupnih pogibija pripadnika 128.br HV koji je počeo 10.prosinca 1991. sa pogibijom četvorice te zarobljavanjem još petorice u Čanku, a nastavio se pogibijom četvorice u Đačkom domu na sam Badnjak 1991.godine. U napadu na Ibrešiće 19.01.1992.godine poginuli su: Horvat Petar (37), Zvonimir Škerl (30), Grbac Nevenko (29) i Samir Terzić (23). Dvojica pripadnika 118.brigade Gospić koji se se našli u neposrednoj blizini pritekli su u pomoć i jedan od njih, Ivan Kolak zvani „Čvorak“ također je poginuo u toj akciji. Tragedija bi vjerojatno bila i veća da napadnutim vojnicima u pomoć nije priskočio i tenk iz sastava 118.brigade. Đani Tomičić Pripadnik 128.brigade Đani Tomičić bio je tada priključen tenkistima 118.br HV Gospić te je s tenkom prvi stigao na mjesto tragedije u pomoć napadnutim braniteljima. “ Ja sam u to vrijeme bio pripadnik 128.brigade i dragovoljno sam se prijavio da iden u tenk T-55 kao član posade. Naime s obzirom da samo rođen 1969.godine u Rijeci, služio sam redovni vojni rok u JNA kao zapovjednik tenka T-55 u Prištini na Kosovi. S obzirom da moja 128.br nije imala tenkove, u dogovoru sa svojim zapovjednikom dragovoljno sam se priključio 118.brigadi. (Đani Tomičić je kraj Dom.rata dočekao kao pripadnik 8.domobranske pukovnije). Tog 19.siječnja sjećam se bila je nedjelja i mi smo dobili uzbunu preko motorole i ja sam prvi stigao do tenka i upalio sam ga i pripremio. U roku nekoliko minuta su stigku u ostali članovi posade i mi smo krenuli na jednu kotu koja se zove Veliki Čardak. Ondje smo iz tenka vidjeli borbu između srpskih snaga i naše vojske. Bili smo udaljeni otprilike 2 kulometra i samo smo se sjurili prema Ibrišićima. Koliko smo uspjeli primjetiti srpske snage su se povukle jer vjerojatno nisu imale kod sebe protutenkovsko naorućanje. Kada smo stigli ispred te dvije kuše i štale koja je gorila u dvorištu je bio jedan vojnik koji je ležao na zemlji ali je davao znake života. Nakon nekoliko minuta mi smo izašli iz tenka i premotali teško ranjenog vojnika. Nakon toga sam ušao u kuću i tamo sam premotao isto tako ranjenog vojnika koji je dobio gelere u donji dio leđa. Ispod kuće nekih 30 metara je ležao teško ranjeni Terzić koji je nažalost preminuo nakon nekoliko minuta. U podrumu iste kuće je bio već mrtav Horvat a ispred podruma je ležao već mrtav Šker. Na svom stražarskom mjestu je ležao mrtav Nevenko Grbac. U bunkeru iza druge kuće le ležao, mi smo mislili da je mrtav, prezime mislim da je Rak iz Grobnika.Njemu su ubaclili bombu u rov i on je bio u nesvjesti od detonacije. Mislim da je on bio taj koji je prvi primjetio neprijatelja ali se ta ekipa dobro pripremila jer su sve žice od mina bile „precvikane“ i nije mogao aktivirati protupješačke mine. U tom šljiviku, iza kuće je bio i pripadnik 118.br, također mrtav. Ja sam se zbog nečega vratio u tenk i primjetio neprijatelja kod Crkve Sv. Trojice, udaljene oko 3 km. O tome sam obavjestio zapovjednika tenka. U međuvremenu su stigle i „plave kacige“ i na zahtjev zapovjednika tenka da pucamo na tu skupinu oni nisu dali i u tih nekoliko minuta čekanja zapovijedi ta skupina se povukla i mi smo dobili zapovijed da možemo samo pucati iz protuavionskog mitraljeza 12,7 mm što smo i opalili nekoliko rafara. Po meni ovo je bila dobro organizirana akcija srpskih snaga i hvala Bogu da smo došlu jer tko zna što bi bilo da nismo došli. Oni su ih okružili i bacali im bombe u kuću i bilo bi svega.“ Robert Grohovac Robert Grohovac, jedan od sudionika, je u knjizi „Rijeka u Domovinskom ratu“ autora Dragana Ogurlića. ovako opisao ovu strašnu tragediju: „Na položaj smo otišli u četvrtak 16. siječnja. Bili smo podijeljeni u dvije kuće. Imali smo kružnu obranu tri bunkera, odnosno tri položaja s kojih smo se branili. Dva dana prije napada netko nam je ušao u minsko polje, čuli smo vrištanje, onda nas je i mali transportni avion nadlijetao, a na sam dan napada 19. siječnja, Herman Sušnik iz 1. bojne došao nas je upozoriti da su s druge strane primijećene neobične aktivnosti, da je neprijatelju došla pomoć iz Srbije i da ih se previše viđa. Kad je Sušnik otišao s Ladom Nivom napali su nas. Zaokružili su nas, došli iza naših položaja šumom između Gostovače i Ibrišića. Doveo ih je jedan seoski vodič. U podne i pet minuta u sunčanu nedjelju 19. siječnja 1992., kad je bila smjena straže, napalo nas je dvadesetak. U našoj kući nas je bilo osam, tri su poginula, a 2005. umro je jedan koji je kod tog napada ostao invalid. U drugoj kući bila su dva poginula. Neprijatelj je došao iz naše pozadine, a na tom stražarskom mjestu je bio jedan čovjek koji nas je mislim sve spasio; njemu je dolazio ususret čovjek u hrvatskoj uniformi, sa šahovnicom na kapi, friško obrijan, a mi se nismo brijali četiri dana. To je našem bilo sumnjivo i kada je shvatio da je to neprijatelj otvorio je vatru. U tom trenutku dvojica četnika su skočila sa strane, zavikala ‘Slobo je pao!’ i odvukla ga. U tom trenutku je počelo sa svih strana pucati po nama. Našu kuću je pogodila zolja. Plafon je pao na nas. Prvi koji je izišao van bio je Miljenko Jurjević i njega su teško ranili, kolega Dragan je dobio gelere u nogu ali se uspio nekako izvući, a Škerla su dočekali rafalom kad je skočio kroz prozor. I nas četiri smo ostali u
Sveta misa za hrvatske branitelje i članove njihovih obitelji
Sveta misa za hrvatske branitelje i članove njihovih obitelji Rijeka, 18.siječnja 2025. Dana 18.01.2025. u 10:30 u katedrali Sv. Vida održana je Sveta misa za hrvatske branitelje i članove njihovih obitelji koju predvodi riječki nadbiskup Mate Uzinic i gen. vikar Don Mario Tomljanovic. Misno slavlje uveličala je svojim nastupom klapa HRM “Sveti Juraj”.
U PRIMORSKO-GORANSKOJ ŽUPANIJI OBILJEŽEN DAN MEĐUNARODNOG PRIZNANJA RH I DAN MIRNE RENTEGRACIJE HRVATSKOG PODUNAVLJA
U PRIMORSKO-GORANSKOJ ŽUPANIJI OBILJEŽEN DAN MEĐUNARODNOG PRIZNANJA RH I DAN MIRNE RENTEGRACIJE HRVATSKOG PODUNAVLJA Rijeka, 15.siječnja 2025. Povodom obilježavanja Dana međunarodnog priznanja Republike Hrvatske i Dana mirne reitegracije hrvatskog Podunavlja te Dana Zajednice udruga Domovinskog rata PGŽ delagecije udruga proizišlih iz Domovinskog rata sa delegacijama Primorsko-goranske županije i Grada Rijeke položile su vijence i zapalile svijeće u aleji hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i Centralnom križu na gradskom groblju Drenova te Mostu hrvatskih branitelja na Delti. https://www.youtube.com/watch?v=_fc0sYp4egM Spomendan Dan međunarodnog priznanja Republike Hrvatske i Dan mirne reintegracije hrvatskog Podunavlja dan je kojim se ukazuje na dva važna datuma iz povijesti suvremene hrvatske državnosti. Dan međunarodnog priznanja RH potvrda je državnosti i ostvarivanja pune afirmacije hrvatske države u okviru međunarodne zajednice, a Dan mirne reintegracije hrvatskog Podunavlja jest spomen na dan kada je završio proces mirne reintegracije hrvatskog Podunavlja u ustavnopravni poredak Republike Hrvatske, čime su stvoreni uvjeti za mirnodopski život, rad i razvoj na području cijele države. Dana 15. siječnja 1992. godine sve zemlje članice tadašnje Europske zajednice (EZ) priznale su Republiku Hrvatsku kao suverenu i samostalnu državu: Irska, Belgija, Danska, Francuska, Grčka, Italija, Luksemburg, Nizozemska, Njemačka, Portugal, Španjolska i Ujedinjena Kraljevina. Ovim državama istoga dana istom odlukom pridružile su se Austrija, Bugarska, Kanada, Mađarska, Malta, Poljska i Švicarska. Prve zemlje koje su od 26. lipnja do 14. prosinca 1991. priznale Republiku Hrvatsku kao samostalnu i suverenu državu bile su zemlje koje i same tada nisu bile međunarodno priznate – Slovenija, Litva, Ukrajina i Letonija. Prva međunarodno priznata država koja je priznala Hrvatsku bio je Island koji je ovu odluku donio 19. prosinca 1991., kada i Njemačka, ali je odluka Njemačke stupila na snagu 15. siječnja – danom priznanja i ostalih članica EZ-a. Međunarodno priznanje Hrvatske i prije Europske zajednice objavila je Estonija 31. prosinca 1991., Sveta Stolica 13. siječnja 1992., a San Marino 14. siječnja 1992. Nakon zemalja Europske zajednice priznanje Hrvatske objavile su, među ostalima i sljedeće države: Argentina 16. siječnja, Turska 6. veljače, Ruska Federacija 17. veljače, Iran 15. ožujka, Japan 17. ožujka, SAD 7. travnja, Kina 27. travnja, Indija 11. svibnja, Indonezija 16. svibnja 1992. Predsjednik Republike Hrvatske 21. svibnja 1992. donio je odluke o osnivanju hrvatskih veleposlanstava u inozemstvu i to u Beču, Bonnu i Rimu. No, i prije međunarodnoga priznanja Hrvatska je i prije donošenja Ustavne odluke o suverenosti i samostalnosti od 25. lipnja 1991. godine počela otvarati svoja predstavništva na temelju odluke predsjednika RH u kojoj je istaknuto da se predstavništva osnivaju „radi promicanja interesa Republike Hrvatske, uspostavljanja i učvršćivanja njezinog državnog suvereniteta i međunarodnog subjektiviteta“ (NN br. 21/1991). Ta su predstavništva osnivana 1991. u Stuttgartu, Münchenu, Bruxellesu, Parizu, Tokiju, Washingtonu, Rimu i Londonu. Kruna međunarodnoga priznanja Republike Hrvatske bio je njezin primitak u Ujedinjene narode 22. svibnja 1992. Međunarodno priznanje Republike Hrvatske uslijedilo je nakon ključnih događaja i odluka: donošenja Ustava Republike Hrvatske 22. prosinca 1990., referendumske odluke o suverenosti i samostalnosti Republike Hrvatske od 19. svibnja 1991. koja je u Saboru Republike Hrvatske pretočena u Ustavnu odluku o samostalnosti i suverenosti Republike Hrvatske te u Deklaraciju o proglašenju suverene i samostalne Republike Hrvatske od 25. lipnja 1991., Sporazuma saborskih stranaka o Vladi demokratskog jedinstva od 2. kolovoza 1991., Odluke o raskidanju državnopravnih veza Republike Hrvatske sa SFRJ, Zaključaka o agresiji na Republiku Hrvatsku od 8. listopada 1991. te drugih. Od međunarodnoga priznanja do danas Republika Hrvatska održava diplomatske odnose s većinom međunarodno priznatih zemalja svijeta. Otada je Hrvatska postala aktivnom članicom mnogih europskih i svjetskih tijela, međunarodnih procesa i inicijativa. U članstvo Vijeća Europe primljena je 6. studenoga 1996., članicom NATO saveza postala je 1. travnja 2009., a 28. članicom Europske unije postala je 1. srpnja 2013. godine Danom mirne reintegracije hrvatskoga Podunavlja Hrvatska se prisjeća 15. siječnja 1998. godine kada je dovršen proces povratka okupiranih područja istočne Slavonije, Baranje i zapadnog Srijema u ustavno-pravni poredak Republike Hrvatske. Razdoblje mirne reintegracije, za čije je provođenje Vijeće sigurnosti UN-a uspostavilo posebnu Prijelaznu upravu UN-a u istočnoj Slavoniji (UN Transitional Authority in Eastern Slavonia, UNTAES), započelo je 15. siječnja 1996., a završilo 15. siječnja 1998. Tekst sabor-rh.hr, fotografije ZUDR/Uredio Stanislav Linić
Čestitamo Dan međunarodnog priznjanja Republike Hrvatske
33.MEMORIJALNI TURNIR ZVONIMIR ŠKERL
33.MEMORIJALNI TURNIR ZVONIMIR ŠKERL Rijeka, 11. i 12. siječanj 2025.. Memorijalni turnir Zvonimir Škerl, 33. po redu, održan je tijekom vikenda 11.i 12. siječnja u organizaciji MRK Kozala, udruge 128.brigade „Sv.Vid“ i Mjesnog odbora Brašćine-Pulac a u čast prerano preminulog kapetana MRK Kozale, Zvonimira Škerla koji je, zajedno sa još trojicom pripadnika 128.br.HV (Nevenko Grbac, Petar Horvat i Samir Terzić) te jednim pripadnikom 118.br (Ivica Kolak), poginuo u neprijateljskom napadu na Ibrešiće (Perušićka kosa) 19.01.1992.godine. Otvorenje turnira bilo je u nedjelju 12.01.2025.godine u 12,00 sati u dvorani „Dinko Lukarić“ na Kozali. Sudjelovali su igrači do 15.godina, ekipe iz Zagreba, Karlovca, Zadra, Poreča i Rijeke. Ovaj rukometni turnir je na samom početku bio zamišljen kao druženje prijatelja i suigrača Zvonimira Škerla kako bi se održalo sjećanje na sjajnog rukometaša i čovjeka koji je ponosno branio boje svojega kluba, ali i svoje domovine Hrvatske u Domovinskome ratu. Nakon veterana, turnir su preuzeli mlađi rukometaši pred kojima je velika rukometna budućnost pa su tako mnogi današnji reprezentativci Hrvatske svoje rukometno znanje stjecali na ovom turniru. Kroz mnoge godine natjecanja, medalje su odnosili igrači poput Domagoja Duvnjaka, Manuela Štrleka, Luke Šebetića i dr. Poreča i Rijeke. Pripadnici Udruge 128.br HV „Sveti Vid“ Rijeka su potom, zajedno sa udovicom, gospođom Marijom Škerl, predstavnikom Primorsko-goranske županije gospodinom Zlatkom Mihelecom te predstavništvom MRK Kozala, oblišli grob Zvonimira Škerla na groblju Kozala, položili cvijeće i zapalili svijeću te obišli i Spomen-park Zvonimira Škerla u neposrednoj blizini
Steve Polo: Početak 2025. na Kvarneru
Kako sam doživio početak 2025. photo by Steve Polo
