128.brigada HV „Sveti Vid” Rijeka

22.10.1991.-22.10.2023.

Obilježavanje 32.obljetnice ustrojavanja brigade

Ovogodišnje obilježavanje 32. obletnice ustrojavanja 128.br.HV „Sveti Vid” Rijeka počelo je 18.listopada postavljanjem 4 plakata u izlog zgrade Gradskog poglavarstva na riječkom Korzu.

Na plakatima je ukratko prikazano:

  • kratka povijest
  • 128.brigada u VRO OLUJA
  • poginuli pripadnici 128.br
  • rad Udruge ratnih veterana 128.br.

U petak, 20. listopada pročelnik UO za poslove Župana i Županijske skupštine Goran Petrc i pročelnica gradskog UO za zdravstvo, socijalnu zaštitu i unaprjeđenje kvalitete života Karla Mušković primili su predstavnike Udruge 128. brigade HV „Sveti Vid”. Bila je to prilika za prisjećanje na njihov ratni put i djelovanje kao i zahvalu za sudjelovanje u obrani domovine. Pročelnica Mušković istaknula je kako je Grad Rijeka do sada, a tako će nastaviti i u budućnosti podupirao aktivnosti i projekte Udruge. „Obilježavanje ove godinešnjice prilika je da se svake godine prisjetimo vašeg ratnog puta, ali i svih onih koji su bili dio vas, ali nažalost, danas više nisu s nama“, istaknula je Mušković.

Primanju su prisustvovali i Zlatko Mihelec ispred Primorsko-goranske županije te u ime Udruge 128. brigade predsjednik Udruge Ivan Lerga, prvi zapovjednik Joko Đipalo, Miodrag Hećimović, ratni zapovjednik, Ivan Štrković, načelnik stožera, Ivan Lerga, predsjednik Udruge, Herman Sušnik, zamjenik predsjednika Udruge, Walter Cvjetan, član uprave Udruge, Branko Novak, tajnik Udruge.

U subotu je svečano obilježen Dan 128.brigade HV:

Na Mostu hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata položeni su vijenci i upaljene svijeće za poginule članove. Događaju su prisustvovali i predstavnici Grada Rijeke i Primorsko – goranske županije te članovi udruga proisteklih iz Domovinskog rata i članovi KN ARMADA iz Rijeke . Misa zadušnica održana je tradicionalno u riječkoj katedrali Svetog Vida, a nakon toga je u prostoru Zajednice Talijana u Palazzo Modello u Rijeci upriličena svečanost povodom obljetnice a potom i druženje pripadnika brigade i gostiju.

KRATKA POVIJEST 128.br HV

128. brigada nastala je na temeljima već oformljene brigade TO Rijeka i to već u rujnu 1991.godine. Početkom srpnja 1991. godine velikosrpska agresija na Republiku Hrvatsku dobija sve više na zamahu: otvoreni oružani napad na istočnu Slavoniju, otvara se ratište na Banovini, minobacačkim projektilima su zasuti Otočac i Gospić čime se otvara još jedno, ličko krizno žarište…

Na širem području Rijeke u tijeku je samoorganiziranje dragovoljaca i odlazak, pojedinačno ili u skupinama, na ratišta u RH (Specijalna jedinice MUP ”Ajkule”, HOS, 111.br HV). U kolovozu se formira „A” bojna 111.brigade a u Rijeku stiže prvih 1000 prognanika iz okupiranih i ugroženih područja.

Hrvatska Vlada proglašava djelomičnu mobilizaciju u kriznim područjima. U Rijeci se tijekom kolovoza formira zapovjedništvo brigade TO Rijeka a početkom rujna vrši se smotriranje cjelokupne brigade u tadašnjem Omladinskom naselju „Lovorka Kukanić”.

Početkom listopada 1991.godine mobilizira se 3.pb brigade TO Rijeka i upućuje na Platak sa zadaćom obučavanja i pripreme za predstojeća djelovanja te spremnosti za sudjelovanje, zajedno sa ostalim snagama u sprečavanju spajanja garnizona JNA iz Klane, Delnica i Rijeke. Obuka je trajala 10 dana a za 3. bojnom slijede 1., 2. i 4. bojna sa istovjetnim zadaćama.

U rujnu 1991.godine Ministarstvo obrane RH donosi odluku o ustrojavanju Glavnog Stožera OS i Operativnih zona Osijek, Bjelovar, Zagreb, Karlovac, Rijeka i Split.

Dotadašnji Krizni štabovi ispunili su svoju zadaću, izgubili pravo zapovijedanja te postali stožeri civilne vlasti sa zadaćom provedbe najširih obrambenih priprema. U sklopu tih odluka donesena je 22.10.1991.godine i odluka da se brigada TO Rijeka preimenuje u 128.brigadu ZNG te se taj datum obilježava kao Dan 128.br HV „Sveti Vid” Rijeka.

Tijekom listopada i studenog brigada nastavlja sa obučavanjem i borbenim aktivnostima: sudjelovanje u blokadi vojarni na Trsatu i u Dragi te osiguranje mirnog napuštanja Rijeke od strane 13.Korpusa JNA.

Istovremeno brigada se tijekom listopada i studenog po bojnama razmješta u šire područje grada Gospića i Perušića gdje učvršćuje crtu obrane.

Tijekom borbenih djelovanja 1991/1992.g. 128.br ZNG-e ima 19 poginulih pripadnika na prvoj crti bojišnice. Unatoć gubicima 128. br ZNG-e svoje zadaće cjelosti ispunjava, te na crti bojišnice dočekuje međunarodno priznanje RH. Dana 17.srpnja 128.br.HV se izvlači u Rijeku, demobilizira i, sukladno zapovjedima GS OSRH I OZ Rijeka, prelazi u pričuvu.
U periodu 1993.-1995. 128.br HV- Sv.Vid izvršava zadaće u organizaciji obrane istočno od Gospića uglavnom po dijelovima (bojnama).

Tijekom operacije „Bljesak-95” 128.br HV-Sv.Vid nalazi se na bojišnici istočno od grada Gospića gdje dobije zadaću da sa ojačanom 2. bojnom posjedne područje oslobođeno u operaciji „Medački Džep-93”, koje je HV bila prisiljena napustiti pod pritiskom međunarodne zajednice. Ubrzo potom slijedi demobilizacija 2.pb.
Početkom srpnja 1995.g. kompletna brigada (bez demobilizirane 2.bojne) posjeda crtu bojišnice Stipanov grič – Perušić gdje se vrši završna obuka za napadna djelovanja i preciziraju zadaće po postrojbama. Ponovnom mobilizacijom 2. bojne, 02. 08. 1995.g. postaje jasno da akcija konačnog oslobađanja okupiranih teritorija RH nije više pitanje dana nego sata.

128.br u VRO „OLUJA”

U Vojno-redarstvenoj operaciji „Oluja” 128.br HV „Sveti Vid” – Rijeka dobiva zadaću za napad na smjeru s. Ramljani-s.Trnavac-s.Homoljac-s.Vrelo-grad Korenica.

Napadna djelovanja počinju u zoru 4.kolovoza 1995.godine u 05,00 sati. Sveopćem pješačkom napadu prethodi snažna topnička priprema.

Do ranih popodnevnih sati oslobođena su sva sela na smjeru djelovanja a grad Korenica oslobođen je 6.kolovoza 1995.godine i odmah potom su se je na zgradi pošte zavijorile zastave Republike Hrvatske i 128.br.HV “Sveti Vid”-Rijeka – uspostavljeno zapovjedno mjesto brigade.

Postrojba se prikuplja i pregrupirava za dalje djelovanje a istovremeno se demobilizira 2.bojna. U slijedećim danima snage 3.bojne izbijaju preko Plješevice na rijeku Unu i, napokon, na granici Republike Hrvatske formiraju crtu obrane.

Sukladno zapovijedi ZP Gospić, dio zapovjedništva brigade i ojačana 1.pješačka bojna vrše hodnju smjerom Korenica-Bruvno-D.Lapac-Srb-Lička Kaldrma-Drvar i raspoređuje se na crti bojišnice u predjelu naselja Oštrelj ispred Bosanskog Petrovca.

Po završetku VRO „Oluja” 3. bojna se vraća u Rijeku a Borbena skupina 128. br (ojačana 1.bojna) priprema se na Krivom Putu, iznad Senja za eventualno vojno oslobađanje istočne Slavonije. Ovaj dio brigade vratio se svojim domovima tek nakon potpisivanja Daytonskog sporazuma, sredinom prosinca 1995.godine.

Odlukom Predsjednika Republike Hrvatske i Vrhovnog Zapovjednika OS RH, 128.brigada Hrvatske vojske „R” odlikovana je Ordenom Nikole Šubića Zrinjskog.

Udruga 128.br HV „Sveti Vid” Rijeka

Udruga 128.br HV „Sveti Vid” – Rijeka osnovana je 13.svibnja 1992.godine. Nakon grupnih pogibija pripadnika 128.br u Čanku, Đačkom domu i Ibrešićima, tijekom zime 1991./1992.godine, država još nije do kraja institucionalno riješila pitanja potreba porodica i djece poginulih pa se pokazala potreba organiziranja ovakve udruge.

Prvobitni cilje udruge bila je organizacija svake vrste pomoći porodicama, posebno djeci poginulih pripadnika brigade. Shodno tome, odmah je organizirana novčana i materijalna pomoć porodicama, osiguranje stipendija za djecu poginulih i slično.

U daljem radu udruga je pružila veliku pomoć zapovjedništvu 128.brigade u izradi spomen obilježja na mjestima grupnih pogibija njenih pripadnika. Tako je već 1998.godine u potpunosti dovršena izgradnja spomen obilježja u Čanku (autor Željko Matković pripadnik 128.brigade) i Ibrešićima te postavljanje spomen ploče na zgradu Đačkog doma u Gospiću i na zgradu pošte u Korenici.

Ciljevi Udruge danas su u skladu sa novim vremenom i uvjetima:

  • okupljanje pripadnika 128. brigade Hrvatske vojske i njihovih prijatelja radi međusobnog druženja i očuvanja tradicije brigade,
  • očuvanje sjećanja na poginule pripadnike brigade
  • humanitarni rad

Udruga ciljeve ostvaruje kroz:

  • organiziranje druženja, priredbi i sportskih natjecanja (posebno sudjelovanje u organizaciji tradicionalnog „Memorijalnog rukometnog turnira Zvonimir Škerl”)
  • organizaciju predavanja o Domovinskom ratu
  • tradicionalni obilazak ličkog bojišta (Čanak-Ibrešići-Perušić-Gospić-Korenica) zajedno sa ostalim udrugama proisteklim iz Domovinskog rata u vrijeme obljetnice brigade
  • tradicionalni odlazak na odavanje počasti poginulima u Škabrnji
  • prikupljanje donacija (Dječka bolnica Kantrida, Dom za nezbrinutu djecu “Ivana Brlić Mažuranić”, Vatrogasna zajednica, ostale udruge …
  • sakupljanje, čuvanje i obrada pisanog i slikovnog materijala iz života brigade

Udruga ciljeve ostvaruje uz pomoć Grada Rijeke, Županije Primorsko-goranske i Ministarstva hrvatskih branitelja.

Fotomonografija

Jedan od najvećih uspjeha u radu Udruge je organizacija izrade i izdavanje Fotomonografije »128.«, izdane u povodu 26. obljetnice osnivanja 128. brigade HV-a „Sveti Vid” – Rijeka. Monografija opisuje sve najvažnije događaje iz djelovanja brigade, od njezina osnutka i prvog postrojavanja na prostorima današnjeg centra „Lovorka Kukanić” do posljednjeg dana na ratištima u Bosni. Rad na pripremi izdanja trajao je četiri godine, a fotografije su slikali sami vojnici. Autor koncepta i urednik monografije je riječki fotograf i publicist Petar Trinajstić.

Fotomonografija je svečano promovirana u Hrvatskom kulturnom domu na Sušaku, u prisutnosti obitelji poginulih branitelja i brojnih pripadnika brigade, izaslanika predsjednice Republike, ministara hrvatskih branitelja i obrane, te predstavnika Grada Rijeke i Primorsko-goranske županije.

Sjećanje na poginule pripadnike 128.brigade

Čanak

U nizu zločina koje je okupatorska vojska počinila na prostoru Like tijekom agresije na Hrvatsku, onaj koji se dogodio 10. prosinca 1991. u selu Čanak snažno je potresao Liku i Primorsko-goransku županiju.

Za 2. bojnu 128. brigade HV-a bio je to crni dan, ubijeni njeni pripadnici Milenko Benaš, Zlatko Liker, Ivan Radica i Ivoslav Škaron, a ranjeni i zarobljeni: zapovjednik bojne, Franjo Matašić (umro je u Beogradu na VMA pod čudnim okolnostima) i pripadnici saniteta dr. Aldo Ivančić, Ante Čargonja, Ranko Srok, Vlado Leoni, Nikša Karamatić i Milan Tomšić te pripadnik ZNG Petar Špoljarić i mještanin Joso Šnjarić. Zarobljenici su smješteni u zatvore u Kninu i Korenici i kasnije razmijenjeni.

Đački dom Gospić

4.bojna 128.brigade Upućena je na ličko ratište 20. prosinca 1991.godine i odmah po dolasku je smještena u Đački dom u samom središtu Gospića. U Đačkom domu boravi do 24.12. kada dobija zapovijed za polazak i posjedanje položaja.

U isčekivanju transporta na položaje, oko 18.15 sati od granate koja pogađa prozor sobe ginu četiri pripadnika brigade: Bruno Colnar, Stjepan Klić, Pavo Putrić i Goran Šimac a 27 ih biva ranjeno od čega 17 teško tako da je veliki dio ostao trajno invalidan.

Ibrešići-Alivojvodići

Napad na Ibrešiće (Alivojvodiće) desio se u nedjelju, 19.siječnja 1992.godine oko podna.

Iako su hrvatski vojnici dobro organizirali obranu, doživjeli su iznenađenje i pretrpjeli velike gubitke. Poginuli su 4 pripadnika bojne: Nevenko Grbac, Petar Horvat, Zvonimir Škerl i Samir Terzić, i pripadnik 118. brigade Gospić Ivica Kolak iz skupnine koja im je pritekla u pomoć. Dvojica su teško ranjena i više je lakše ozlijeđenih.

Očito je bilo da je napad pomno pripreman-kratko je trajao i bio je žestok a prema načinu na koji je izveden za pretpostaviti je da ga je izvela postrojba koja je dovedena sa strane, uvježbana i namjenjena za ovakva djelovanja.

Pojedinačne pogibije

Tijekom Domovinskog rata poginuli su još i: Simeon Mrvoš, Ranko Polonijo, Zlatko Sorić, Franjo Jakšić, Milan Balen, Milojica Ivković, Vlado Križanović, Miroslav Škrbić,Zdenko Buković, Milan Petrlić, Radovan Milin i Boris Čavlina.

Ukupno je tijekom Domovinskog rata poginulo 25 pripadnika 128.br HV. Neka im je vječna čast i slava.